Sveučilišna kapelanija

Petar jest stijena, ali ne ona na kojoj će Isus Krist sagraditi svoju Crkvu! A na kojoj je onda stijeni Crkva sagrađena? I što onda ima značiti da je Petar također stijena?

Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati? upitali učenici Isusa. Možda im treba još vremena (post i molitva) kako bi se Isusov način djelovanja – milosno djelovanje prema svakom čovjeku – upilo u njihova bića i postalo njihovim načinom života.

Možda tek kada uočim kako i koliko je Bog dobar, nježan i milostiv prema meni, dapače, tek kada to sađe iz moje pameti u moje srce, bit ću u stanju u novom svjetlu čitati ovaj odlomak. I tko zna, možda pokušam, poput Isusa, na tuđe zlo odgovoriti ljubavlju.

Što je bitnije (u životu, vjeri, itd.): moći vidjeti ili moći čuti? Čini se ovo potonje: oblak se pojavio kako bi zasjenio ono što su učenici vidjeli, te im pozornost skrenuo na glas što su ga imali čuti.

Tek ako ono što imam nesebično razdajem – tad to imam! Kako? Pa upravo tako što sam to razdao drugima – eto ga, gle!, imam ga – baš zato jer je u rukama drugih, moje braće i sestara. Duh je to evanđeoski: u razdavanju svoga prepoznati ímanje. Duh je to Isusov: u križu prepoznati život.

Na polovini evanđelja – danas! – prijelom: Petar pravilno ispovijeda vjeru, ali se teško miri s onim Isusovim da Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen. A Isus, kao da se zainatio, baš to zatefterio!