U ono vrijeme: Kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«

On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče: »Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.

Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«

Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati? | izvor: https://bit.ly/33AwThJ

U drugoj smo polovini Markovog evanđelja.

Prekretnica se dogodila negdje točno na polovini – u 8. poglavlju – Petrovim ispovijedanjem vjere da je Isus Krist, Pomazanik.

Do te je prekretnice Isus djelovao u sili i snazi Božjoj – govoreći riječi Božje, liječeći, izgoneći zloduhe, hraneći ljude.

Od prekretnice prema kraju evanđelja po Marku naglasak je sve više na onome što ga ima zadesiti u Jeruzalemu prema kojem gradu nesmiljeno napreduje: da ga odbace i ubiju.

Stoga mi se čini da kada se sada, u današnjem evanđeoskom odlomku, koji se događa u drugoj polovini Markovog evanđelja, kada dakle naglasak ima biti posvema na Isusovoj skoroj muci, događa ponovno jedno liječenje (podizanje), pogled prebacuje na učenike. Kako to da nisu mogli izagnati zloduha? Možda još uvijek nisu usvojili ono što se trebalo upiti u njih (i čime su bili natopljeni) u prvoj polovini Markovog evanđelja – da Isus razdaje nesebično Božju ljubav, pokazujući milosno lice Očevo – prema svakome čovjeku.

Možda Isusovim učenicima treba još koje vrijeme da potpuno upiju takvo Isusovo djelovanje.

Možda i meni treba jedno takvo vrijeme.