Sveučilišna kapelanija

Herod u trenutku nesmotrenosti izriče opasne riječi. A Herodijada zna iskoristiti bačenu joj priliku! On se pak, iz zamke u koju je upao, neće znati izvući van. A netko treći će stradati.

Za hod je potrebna obuća: tu su sandale. Hodu pomaže i štap – daje ritam i pomaže kao oslonac. Ostale stvari – kruh, torba, novac – sve dok nude povećanje sigurnosti, sa sobom nose i rizik da hod učine manje pokretnim.

Mač o kojemu govori današnji evanđeoski odlomak često puta je u tradiciji Crkve postajao mač Marijine bol, mač tzv. sedam svetih žalosti. Pa ipak, u Svetome pismu mač često predstavlja Božju riječ (oštriju od svakog mača) koja razotkriva namisli. Koja nuka na razlučivanje.

Svesti vjeru na podložnost moralnim i drugim vrstama zakona i obaveza čovjeku ne može donijeti život. Dapače, zagušit će ga. Takvog čovjeka potrebno je uzeti za ruku, podići, te mu dati jesti – da živi!

Svaki čovjek adresat je Božje ljubavi. Ne postoje za Boga privilegirani, mezimci naspram nekih koje bi tek s nelagodom ovlaš prihvaćao.

Ponekad nam se može učiniti da je Isus, baš u trenucima (razdobljima) krize, ugroze ili potrebe, kada nam je najveća potreba njegove blizine, zaspao i da ne mari za nas. A opet, s druge strane naslućujemo da ne može biti da mu nije stalo do nas. Ali, zašto onda spava!?