U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.

Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.

Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.

Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima.

Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.

Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Učiniti neprijatelje prijateljima | izvor: https://bit.ly/36dRUj1

Kako sve ovo što Isus govori ne odbaciti, proglasivši to jednostavno neostvarivim stremljenjima, previsokim i nerealnim idealima? Jer, teško je voljeti i svoje prijatelje, a kamoli neprijatelje. Teško će praštati i onima koje volimo (nekad pogotovu je njima teško oprostiti!), a kamoli onima do kojih nam i nije osobito stalo!

Možda se uputa za traženje puta prohoda ovim odlomkom krije u riječima Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.

Tj., prvo se prisjećam kako i koliko je Bog milosrdan prema meni: koliko puta sam iskusio njegovu dobrotu, njegovu ljubav i nježnost, njegovu blizinu i skrb za mene. Najbolje je na ovom mjestu doslovce si nabrojati neke situacije u kojima sam to osjetio i primijetio. Zapisati ih čak!

Potom, u drugom koraku pokušavam uočiti kako me Bog zapravo nikad ne tretira kao neprijatelja: taj Bog, bez obzira na moje grijeha, nikada se ne uvrijedi tako da mi ne bi mogao oprostiti, nikada ne odustaje od svoje dobrote i nježnosti prema meni. Ma što god ja napravio, on me nikada ne tretira kao svojega neprijatelja, nego uvijek kao prijatelja, opraštajući mi, dapače, hrleći mi uvijek ususret u zagrljaj ljubavi.

A ako me Bog ne tretira kao neprijatelja, onda se briše ono „kao“! Ako me Bog ne tretira kao neprijatelja, to znači da mu nisam neprijatelj!

Tj., Bog preobražava naš odnos tako da mu nikada nisam neprijatelj. Ne na način da sve što ja činim da je dobro i da nemam grijeha, nego: on me i dalje, unatoč mojim zlim radnjama nikad ne tretira kao neprijatelja! On se ne dâ obeshrabriti zlom koje učinim, jer on je Bog koji uvijek nadvisuje – njegova ljubav uvijek je i viša i veća i obilnija i sveobuhvatnija!

Nije ovo kamilica. Ovo Isusa vodi do drva križa!

A to je ujedno i ono što za mene možda može baciti novo svjetlo na cijeli ovaj odlomak: sada ja, koji pokušavam biti Isusov učenik i voljeti poput njega, vježbam se u tome da doista nikoga ne gledam kao svojeg neprijatelja. Ne da ne bi bilo ljudi koji mi nisu učinili nažao, nego: na njihovo zlo ili grubosti pokušavam odgovoriti – nadvisujući – ljubavlju.

Dobro činite svojim mrziteljima | izvor: https://bit.ly/3I5tkyO

Bome zadatka!

U njegovom izvršavanju (bolje: pokušajima izvršavanja) vjerujem pomoći će mi ako se učestalo vratim na prethodna dva koraka:

    • Na prisjećanje konkretnih situacija u kojima sam osjetio Božju ljubav i milosrđe, njegovo praštanje i nježnost u svojem životu – pobrojati, ma i zapisati te situacije!
    • Na sve suptilnije uočavanje kako me Bog – kako nas Bog – nikada ne drži svojim neprijateljima!

A uvijek svojim ljubljenim sinovima i kćerima.

 

Hrvatsko katoličko sveučilište