Sveučilišna kapelanija

Ne samo da nas Bog u kojega vjerujemo ne kažnjava zbog naših grijeha, nego još i više: on se sâm za nas zauzima! Ono pak što nas – gorko, teško i tužno – u životu zna snaći, može biti posljedica našeg zlog činjenja. Bog međutim, svesrdno trudeći se, okopavajući i gnojeći stablo našega života, trudi se izvesti nas na dobar put!

Sveti Josip zaštitnik je radnika, ali i očeva. A mislim da može biti i uzor muškarcima. Ako je vjerovati Evanđelju, čini se da ponizne osobe poput svetog Josipa – osobe koje su spremne čuti, razumjeti i, jer su razmjele, poslušati – čuvaju život, štite ga i hrane. Ali onda vrijedi i obratno: oni koji ne slušaju nikoga, tuđe živote uništavaju.

Mojsije – Zakon – ima urediti život pobožna čovjeka. Riječ proroka (a prorok govori riječi Božje!) ima ga upozoriti na opasnosti, na provalije u koje srlja, izvesti ga na bolji put. Koji su to i kakvi Mojsije i Proroci koji mi danas hoće skrenuti pozornost na brata siromaha Lazara?

Evanđelist Matej, možda i da pomalo ispriča sinove Zebedejeve, ovo potraživanje posebnih položaja stavlja u usta ne njima, nego njihovoj majci, dok oni kod evanđelista Marka sâmi idu Isusu tražiti ga za povlaštena mjesta. Kako bilo, i jedno i drugo stubokom se razlikuje od Isusove perspektive služenja, koju nam otkriva posljednja rečenica današnjeg evanđeoskog odlomka.

Jer je Otac prema meni milosrdan i to sam iskusio, sada ja pokušavam biti takav prema drugima. A jer je Otac milosrdan prema svima, trudim se i ja prema svima biti milosrdan, čak i prema onima koje ne volim, koji mi nisu dragi.

Zašto je Isus odlučio sa sobom povesti baš Petra, Ivana i Jakova? Privilegija? Zato jer su najbolji učenici? Ili je isto odlučio iz posvema drukčijeg razloga? Pročitajte u najnovijoj Riječi dana.