Sveučilišna kapelanija

Isus na pitanja ljudi koji govore “u rukavicama” odgovara protupitanjem: možda malo provocirajući, zapravo daje svojim sugovornicima priliku da govore otvorenije, da se – a ono barem malo – izlože, tj. pokažu da im je stalo do onoga o čemu je riječ. A ako oni to ne žele, ta zašto bi im on odgovorio?

Znati prepoznati svoje mjesto i ulogu (poslanje), prepoznato prihvatiti, još i više, prepoznatim biti zadovoljan – e to je prava stvar! Ivan Krstitelj izvrstan je primjer takvog djelovanja.

Svatko voli primiti riječi (po)hvale kada učini nešto dobro i zna mu biti teško kada to izostane. A sa svoje strane se svatko vježba i u tome da prepozna dobročinstva koja mu drugi čine i da odvoji vrijeme za – zahvalu.

Ivan Krstitelj živio je isposnički. To ne valja! Hoćemo da se s nama druži! Isus Krist jede i pije s ljudima, pa opet ne valja! Što drugo reći, nego: Haters gonna hate!

Biti najmanji u kraljevstvu nebeskom – to je prava veličina! Jer – to je Isus: onaj koji je došao služiti, a ne biti služen. Znati se sniziti – to je tajna prave veličine.

Božje inicijative znaju doći kao iznenađenje, iznebuha. Pa ipak, one su ukorijenjene u Božjem promislu, u njegovoj ljubavi. Iz ljubavi proizlazi njegova milosna inicijativa koja kao pitanje stoji pred nama i žuđa za odgovorom kakvim je Bog i započeo svoj poziv.