U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.«

Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.«

Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«

Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«

»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Kod evanđelista Marka sâmi Ivan i Jakov, sinovi Zebedejevi, idu Isusu moliti ga za položaje.

Kod Mateja to umjesto njih čini njihova majka.

I da čovjek ne zna šta je tragikomičnije,

    • jer kod Marka nakon Petrove ispovijesti vjere u osmom poglavlju, Isus odlučno ide prema Jeruzalemu gdje ima svoj život položiti u nemoći na drvu križa, gdje ima biti ubijen,
    • a u Matejevom evanđelju, Matej, možda da ispriča na neki način apostole (kao nisu to oni sâmi tražili nego se mater umiješala kakva je), stavlja to traženje u usta njihove majke.

A Isus ide prema Jeruzalemu – ne svrgnuti vlast, ne zasjesti na prijestolje, ne pokoriti nikoga.

Slijeva i zdesna Isusova „prijestolja“ su razbojnici. A sumnjam da si itko priželjkuje takva „prijestolja“ mjesta.

Pravu ću naime perspektivu dobiti tek kad se prezbrojim i dopustim posljednjoj rečenici današnjeg evanđelja da me dodatne, još i više, da se u mene usiječe, da ju upijem, eda bih, malo-po-malo, po njoj počeo i živjeti:

Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.