Sveučilišna kapelanija

Primijetimo da čovjek ne odgovara na Isusovo pitanje “Želiš li ozdraviti?” On nešto govori, ali ne odgovara na pitanje! Dakako, to je čovjek prema kojemu trebamo gledati ganuti, puni smilovanja – ta 38 godina je bolestan! Ali zbog toga ne treba propustiti uočiti oslobađajući učinak koje postižu Isusove riječi “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!” Te iste Gospodinove riječi ujedno su i poziv na preuzimanje odgovornosti.

Isus na mnogim evanđeoskim mjestima ostvaruje fizičku blizinu s čovjekom – liječi ga, polažući na njega svoje ruke, utiskujući svoje prste u njegove uši, dodirujući njegove oči, itd. A u današnjem odlomku – liječi “na daljinu” – jednostavno snagom svoje riječi.

Isus ovu prispodobu upućuje “njima” – farizejima i pismoznancima. Zapravo starijim sinovima koji, sve dok i nekako smognu oprostiti svome bratu, ipak se teško odriču onoga “ali” u svojem “Oprostio bih, ali…”.

Marija, Majka Božja, može nam biti uzornim primjerom i pratiteljicom – u duhovnom, vjerskom, teološko-meditativnom i životnom hodu. Stoga danas, crpeći iz evanđeoskog odlomka ove radosne svetkovine, odabirem jedan poticaj, dopuštam da mi on progovori, te pokušavam učiniti vježbu na koju me on poziva.

Sotona je onaj koji rastače, koji laže od početka, koji razdjeljuje. Zato Isus i kaže da njegovo kraljevstvo ne može opstati. Taj projekt od samog je početka osuđen na neuspjeh – upravo na propast. A upravo je Isus onaj koji nas uči Božjoj dinamici – ne radjeljivanja, nego sabiranja. Bog je “jaki i naoružani” koji čuva kuću našeg života.

Današnji odlomak, iako kratak, težak je, barem na prvu, za interpretaciju. Jer, mogli bismo krivo pomisliti kako je značenje teksta očito, za tim pomoći, i onda umjesto Isusa Krista, Sina Očeva, koji nam donosi dinamiku Kraljevstva, pronaći nekakvog novog Mojsija.