Sveučilišna kapelanija

Iako i dalje znamo izreći nešto poput “Svećenik stoji iza oltara” ili “Pričest će se dijeliti ispred oltara”, u euharistijkom slavlju nema više “ispred” ili “iza” oltara. Svi smo “oko” oltara, okupljeni oko Isusa Krista!

Subota je. Isus je pozvan na objed. Vrebaju ga. Dolazi čovjek koji je obolio. I sve su oči uprte u Isusa: što li će učiniti? Vrebaju ga i dalje. Kad on…

Isus je proveo cijelu noć moleći se Bogu. Zašto? I, kakva je bila Isusova molitva? Zbog čega bih ja bio kadar probdjeti noć u molitvi?

Iako nam izraz „uska vrata“ pred oči naše mašte može prvotno prizvati sliku planinskog tjesnaca grubih ploha kroz kojeg se imamo mučki probiti, njihova širina, tj. pomanjkanje iste više upućuje na ono što se pred njima ima ostaviti.

Čemu da prispodobimo kraljevstvo Božje? Gorušičinom zrnu? Kvascu? Čini se ipak, ne toliko nekoj od ove dvije imenice koliko glagolima koji omogućuju rast, sazrijevanje i donošenje plodova.

Ponekad ću – Bogu hvala! – zbog svojih stavova (pa bili oni i po mojem početnom mišljenju Bogu vrlo ugodni) na kraju ostati postiđen. Možda ću tek tada, nakon što mi bude poklonjeno malo Isusovog pogleda na stvarnosti života, moći dati pravu slavu Bogu!