Jedne subote dođe Isus u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: »Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?« A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. A njima reče: »Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotni?« I ne mogoše mu na to odgovoriti.

Subota je. Sveti dan. Isus je pozvan na objed.

Zamislimo si situaciju translatiranu u naše vrijeme: netko nas pozive da dođemo u goste – u nedjelju na svečani ručak.

A vreba na nas, zajedno s ostalim sustolnicima.

Neugodna situacija.

Napeta situacija.

I naravno, nešto će se zakomplicirati, a situacija postati – u najmanju ruku – interesantna.

Pojavljuje se oboljeli čovjek.

Isus postavlja pitanje.

Nitko ne odgovora. Ne izlažu se. I dalje vrebaju. Misle: ne damo se mi tako lako namamiti!

A Isus čini ono što redovito čini: svojim rukama dotiče i liječi. Svojim riječima i gestama otpušta ljude – razvezuje ih od onoga što ih je sapinjalo i pušta ih slobodne ići. Ne veže ih za sebe: ne moraju mu od sada pa sve do smrti biti zahvalni zbog toga što im se obratio i izliječio ih. Isus u slobodi odabire činiti dobro ljudima čineći ih slobodnima.

Isus je slobodan čak i u svojem odnosu prema svetom Zakonu Božjem: on nije neki pobožnjaković koji se drhteći pred zakonoznancima i farizejima pokunji i napravi onako kako bi oni mislili da treba učiniti. On stavlja čovjeka u središte svoje pozornosti i čini mu dobro.

Zašto?

Jer Bog tako gleda na čovjeka. Bog je, reći će naša braća na Istoku, čovjekoljubac.

Nigdje u odlomku nije rečeno da je ova vodena bolest predstavljala smrtnu opasnost za onog čovjeka. Nigdje se ne tvrdi da bi taj čovjek umro ili bi mu se stanje znatno pogoršalo da mu Isus u tom trenutku nije priskočio u pomoć.

Mogao je čekati.

Pričekati idući dan i onda izliječiti.

Ili barem ne pred očima tolikih i takvih uzvanika.

Isus kao da se inati – namjerno pred njima u dan subotnji liječi.

Ne inati se Isus.

Nego voli čovjeka.

Stavlja ga u središte svoje pozornosti.

Hajmo i mi tako!