Sveučilišna kapelanija

Kao Crkva pozvani smo ozbiljno uvažiti, pažljivo poslušati i odgovorno adresirati probleme koje susrećemo u životu ljudi, među njima i one (kršćanskih) supružnikâ. Pa ipak, prije nego se odvažimo na daljnje korake, vratiti nam se na početke, na Božju viziju o čovjeku i braku.

I dok često mislimo (krivo!) kako se, ako želimo postati najveći, imamo bjesomučno uspinjati po društvenim stubama, Gospodin Isus nas uči da je putanja do istinske ljudske veličine – silazna!

Iako se držimo vjernicima, onima koji su upućeni u “Božje stvari”, drugi nas, tek naizgled daleki vjeri, Bogu i Crkvi, nerijetko preteknu. Možda baš zbog našega stava – umišljene upućenosti – je tomu tako.

Isus ne poziva i ne šalje samo uski elitni krug odabranih, nego šalje sedamdesetdvojicu, tj. svatko je poslan! Svatko tko je kršten je preobražen Kristom, primljen u Crkvu i poslan u svijet naviještati dolazak kraljevstva Božjeg, tj. marljivo raditi na njegovoj izgradnji.

Ponekad se bojimo otvoriti pojedinoj osobi, jer još uvijek nemamo dovoljno povjerenja u nju. A osobi za koju smo uvjereni da nas voli i s kojom imamo iskustvo prihvaćanja, dopuštamo da nas upozna onakvima kakvi jesmo.

I dok učenici Jakov i Ivan na odbijanje Samarijanaca reagiraju agresivno i nedoraslo, Isus blago, koreći njih dvojicu, a Samarijance ne osuđujući, sa svom odlučnošću nastavlja put Jeruzalema.