Katedra za teologiju

 

 “Neka studenti, u različim disciplinama, putem istraživanja i nastave, budu poučavani da uistinu postanu mjerodavnima u specifičnome području u kojemu će se posvetiti služenju društvu i Crkvi, ali istodobno neka budu osposobljeni za svjedočenje svoje vjere pred svijetom.” (Ex corde Ecclesiae, 20)

 

„Teologija vrši osobito važnu ulogu u traženju sinteze znanja, kao i u dijalogu između vjere i razuma. Osim toga, ona daje prilog svim drugim disciplinama u njihovu traženju značenja pomažući im ne samo da ispitaju na koji će način dotična otkrića utjecati na osobe i društvo, nego pružajući također perspektivu i usmjerenosti koje nisu sadržane u njihovim metodologijama.“

            I upravo to je specificum teologije na sveučilištu: sintetizirati znanje i pružiti adekvatno povezivanje otkrivenog s konkretnim životom. To još jasnije naglašava Kongregacija za katolički odgoj u radnom dokumentu (Instrumentum laboris) Educare oggi e domani (2014.), kada tu zadaću proširuje na sve sveučilišne profesore:

„Profesori katoličkog sveučilišta su pozvani da pruže izvorni doprinos nadilaženju fragmentacije specijaliziranog znanja, favorizirajući dijalog među različitim disciplinama, tražeći jedinstveno pomirenje znanja, koje nikada nije fiksirano, nego konstantno raste; u tom zadatku, trebaju biti vođeni sviješću o jednom jedinom osnovnom značenju svih stvari. Unutar toga dijaloga, teologija pruža bitni doprinos.“ (str. br. 20.)

Teologija na sveučilištu pruža studentima mogućnost da vlastito znanje integriraju u širi kontekst u kojem se postavljaju temeljna egzistencijalna pitanja i u kojem se odvija kontinuirani dijalog vjere i razuma. Student – “džentlmen” vlastita znanja smješta u širi intelektualni kontekst prepoznajući unutar samog teološkog diskursa njegovu praktičnu narav. Katedra za teologiju ima zadatak razviti kod studenata kritičko promišljanje vlastitog vjerničkog bitka u okviru novih spoznaja do kojih dolazi temeljem znanstvenog istraživanja i proučavanja. Time produbljivanje vlastitog znanstvenog područja ne udaljava studenta od njega samog, od pitanja koja si svaki čovjek postavlja, nego ga povezuje i integrira u zajednicu vjernika čineći ga svjedokom vjere.

Osim toga, student sintetizirajući vlastito znanje i integrirajući ga u veću cjelinu koja se tiče njegove vjerničke ezgistencije osposobljava se za služenje Crkvi i društvu. Crkvi i društvu pomaže tako što im podastire vlastita znanstvena otkrića i istraživanja. Crkvi, također, pomaže tako što “razlučuje pozitivne i negativne vidike kulture, prihvaća istinski ljudske doprinose kulture i razvija sredstva s kojima će vjeru moći učiniti razumljivijom ljudima određene culture” (Ex corde Ecclesiae, 44).

Teologija se može otkriti studentu kao ljepota pluralizma tekstova unutar Predaje (već sama evanđeoska izvješća obiluju pluralizmom tumačenja događaja Isusa Krista) koja je na živi i dinamični način prenošena, kao izvor iskustava onih koji su se prije nas na različite i ne uvijek usuglašene načine nosili s istim ili sličnim problemima kao i mi danas, kao stvarnost koja ne treba ostati negdje po strani, na marginama vlastitih života, nego stvarnost koja u dinamici vjerovanja i razumijevanja vjere pronalazi odgovore na pitanja o smislu i stvarnost koja u prvom redu obuhvaća praktični vjerski život – brigu za slabe i nemoćne i promjenu nepravednih stanja u društvu.

Teologija je u tom smislu životno tumačenje svetopisamskih tekstova, kao i ostalih tekstova koji su od presudne važnosti za shvaćanje teologije, jer se studentu otkriva kao nepresušno bogatstvo ideja, zaključaka, pitanja, problema koji na direktan način koreliraju sa svakidašnjim životnim iskustvom. Teologija, stoga, nije suhoparno tumačenje svetopisamskih tekstova, niti sažetak dogmatskih naučavanja Crkve, nego živo svjedočanstvo, nipošto homogeno, napetih sukoba u prvoj Crkvi, otvorenih suprotstavljanja biskupa na prvim crkvenim saborima, lucidnih i dubokih razjašnjenja temeljnih egzistencijalnih pitanja. Nadalje, na taj način, dogma je sukus proživljenih i razmatranih iskustava vjere onih koji su se s takvim pitanjima nosili prije nas. I nakon svega toga, teološko istraživanje se ne može iscrpiti. Hermeneutika Svetoga pisma nepresušno je vrelo novih istina za svakog čovjeka. Pismo, Riječ Božja, iako i na desetke puta pročitano, uvijek progovara na nov način baš zato što je to živa Riječ, baš zato što se ne radi o tekstu na papiru, nego o Riječi koju Bog izgovara.

 

Cijeli tekst “Važnost i mjesto Katedre za teologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu” prof. dr. sc. Željka Tanjića i doc. dr. sc. Zorana Turze dostupan je na linku.