Select Page

Kako četiri godine srednjoškolske kemije i sati provedeni u laboratoriju ne bi otišli u vjetar ovotjedni Polihistor prikazati će nesretnu priču iz povijesti kojoj je pridonijelo nepoznavanje štetnog utjecaja jednog kemijskog elementa. Poveznica koja će nas dovesti do tamo dolazi iz romana “Alisa u zemlji čudesa” engleskog pisca Lewisa Carrolla. U priči se spominje lik Klobučara ili Šeširdžije (eng. The Hatter), nama poznatog kao Ludi Klobučer jer ga tim epitetom opisuju Ožujski Zec i Češirska mačka. Danas se vjeruje da je Carrollu izraz “mad as a hatter” (lud kao šeširdžija) bio inspiracija za ovog lika.

Nesretna priča započinje u 16. stoljeću u radionicama šešira koji su tada postajali sve popularniji modni dodatak, a služili su za pokazivanje društvenog statusa. Materijal odabran za izradu tih šešira bio je filc koji je izrađivan najčešće od zečje dlake koja se trebala odvojiti od kože. U tom procesu klobučari su koristili živa(II) nitrat iliti živa dinitrat. Tokom procesa, koji se na engleskom naziva “carroting”, dolazilo je do isparavanja žive koju su klobučari udisali. Neprestanom izloženosti i trovanjem živom, klobučari su često obolijevali od neuroloških bolesti, a najčešće eretizma. Neke od nuspojava bile su nerazumljivi govor, halucinacije, problemi sa vidom, drhtanje, spoticanje i konačno nelagodnost i tjeskobu na socijalnim okupljanjima. Takvim ponašanjem, kroz stoljeća, ljudi koji nisu razumjeli što se zapravo događa, skovali su ranije spomenuti izraz “mad as a hatter” koji je ušao u svakodnevnu uporabu. Živa se u toj, a i drugim industrijama koristila sve do Drugog svjetskog rata iako su znanstvenici na njezin štetni utjecaj upozoravali još od druge polovice 19. stoljeća.

Autor: Križan Jakov Cvitan, student 3. godine preddiplomskog studija povijesti