U četvrtak 8. lipnja 2017. godine održan je oproštajni susret prve generacije studenata psihologije.

Susret je započeo svetom misom u Sveučilišnoj kapeli koju je predvodio sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singbo. U svojoj propovijedi Sveučilišni kapelan je podsjetio kako je ovo možda zadnji dan nastave na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, ali ono postaje zauvijek njihovim domom kojeg su stekli čim su upisali studij na HKS-u.

Nakon svete mise uslijedio je prigodan program u dvorani „Blaženi Alojzije kard. Stepinac“ koji je započeo prikazivanjem nekoliko kratkih videa. U njima je prikazano iskustvo studiranja, sklapanja novih prijateljstava, druženja na Hrvatskom katoličkom sveučilištu.

U ime studenata okupljenima se obratila najbolja studentica generacije Valentina Štehec riječima: “Ovih smo godina vrijedno skupljali mnoga znanja i vještine, stjecali nova iskustva koja će nam, vjerujem, pomoći dalje u životu – privatnom i poslovnom. Odabrali smo ovaj studij iz različitih razloga, no sve nas povezuje jedan – ljubav prema čovjeku. Nadam se da ćemo, noseći u srcu tu ljubav, biti spremni osim ispita znanja, koje smo toliko puta uspješno savladali, proći one još važnije ispite: ispite čovječnosti, empatije i dobrote. Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!, zapisao je jednom Antun Branko Šimić, bodreći tako čovjeka da ostane u svojoj ljudskoj biti i dostojanstvu. Iskreno se nadam da se nećemo izgubiti u moru obaveza i trčanju za materijalnim i svakodnevnim, već da ćemo koračati otvorenog uma, srca i duha, ostavljajući pozitivne tragove za nama. Nadam se da nećemo zaboraviti na ono uistinu značajno u životu te da ćemo se razvijati i rasti kao ljudi, savršeni u našem nesavršenstvu, koji će na ispitima ljudskosti uvijek biti spremni pružiti ruke jedni drugima. Želim da vječno ostanemo gladni znanja, mudrosti, ljubavi, nade, radosti i vjere, ali i da se na našim životnim putovima vječno hranimo tim vrijednostima.”

Na simboličan način studenti su se oprostili i od svojih profesora koji su im tijekom godina studija predavali. Studenti su svakom profesoru u rimi opisali svakog od profesora s onim vrlinama kojima su njima ostale upečatljive tijekom studiranja, a za uspomenu su dobili licitarsko srce.

Pročelnica Odjela za psihologiju doc. dr. sc. Ljiljana Pačić-Turk rekla je kako nitko nije mogao ostati ravnodušan nakon pročitanih stihova. „Hvala vama što ste nam omogućili današnji dan i hvala vam na svakom danu iz kojeg smo i mi kao profesori mogli puno naučiti. Ponekad je bilo i puno gradiva, ali to je samo zato jer smo se svi trudili prenijeti vam što više znanja. Želim vam poručiti da ste uvijek dobrodošli na Sveučilište i da ako vam zatreba pomoć, savjet ili razgovor nekoga od nas, znajte da na to svakako možete računati.“

Prije zajedničkog fotografiranja nekoliko riječi uputio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić: „ Sveučilište je Alma mater – mati hraniteljica. Na našem ste se Sveučilištu razvijali, zajedno s nama rasli i osim znanja i stručnih vještina stjecali ste i vrijednosti: vjeru, nadu, ljubav. Ovdje ste uvijek dobrodošli i smatrajte Sveučilište svojim domom. Vi ste meni poklonili stihove, a ja želim zazvati na vas Božji blagoslov za cijeli vaš život i u poslanje. Živite i širite duh Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Budite svjedoci njegovog postojanja!“

Program je moderirala studentica Ana Šeremet.

 

 

 

 

Hrvatsko katoličko sveučilište