U ono vrijeme:

Reče Isus svojmi učenicima:

»Vi ste sol zemlje.

Ali ako sol obljutavi,

čime će se ona osoliti?

Nije više ni za što,

nego da se baci van

i da ljudi po njoj gaze.

Vi ste svjetlost svijeta.

Ne može se sakriti grad

što leži na gori.

Niti se užiže svjetiljka

da se stavi pod sud,

nego na svijećnjak

da svijetli svima u kući.

Tako neka svijetli vaša svjetlost

pred ljudima

da vide vaša dobra djela

i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Ali ako sol obljutavi…nije više ni za što.

Sol je za nešto. Solju začinimo hranu. Dakle, kod nekog slasnog pečenja, nije sol ta koja bi bila u „prvom planu“ – ne radujemo se soli, nego do prave mjere solju začinjenom mesu, a koja mu daje ugodan okus, koja njegove sočne sokove čini radošću za naše nepce.

Takvi imamo biti mi kršćani: poput soli koja se ne gura u „prvi plan“ (jer preslanu hranu nitko ne voli), nego, koja, ako je dobra i u pravoj mjeri, čini jelo vrsnim, ukusnim, slasnim!

Hrvatsko katoličko sveučilište