U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

 

Julia Stankova, Christ and Bartimaeus | izvor: https://bit.ly/30EjyTz

 

Bartimej, kad je čuo da prolazi Isus Nazarećanin, stade vikati.

Mnogi ga ušutkuju, ali on ne samo da se ne stišava, nego viče još jače no prije. Ne odustaje!

Isus se zaustavlja.

A s Isusom, zaustavlja se i cijela povorka ljudi koji idu za njim.

A i oni što su ušutkivali Bartimeja – i oni kao da ostaju ukopani.

Sa svima njima zajedno, i mi smo u napetom iščekivanju zaleđeni.

Čuju se sada samo Isusove razgovijetne riječi: „Pozovite ga!“

Ovi što su Bartimeja ušutkivali nisu uporni poput njega i brzo mijenjaju svoje ponašanje: umjesto da njegov glas pokušavaju ugušiti, sokole ga i bodre!

A Bartimej jednostavno i dalje ustraje: ohrabren Isusovim pozivom, još više dobiva na poletnosti, skače i dolazi k njemu.

Bartimejeva vjera ne jenjava kada je teško i kada su joj mnogi protivni.

A rasplamsava se do poskakivanja kada ju obasja Isusov pogled.

Takva vjera (a što bi drugo?) ga spašava!

Bartimej sada može u još većoj slobodi hoditi. A on odabire – uputiti se za Njim!

A ja – gdje sam?

Ukopan s mnoštvom?

Kaskam negdje iza Isusa, u društvu s njegovim učenicima?

Ili sam na Bartimejevom mjestu – lagan poput pera, ali i hitro usmjeren poput riječnog brzaca – u hodu za Isusom?