U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neka vam bokovi budu opasani

i svjetiljke upaljene,

a vi slični ljudima što čekaju gospodara

kad se vraća sa svadbe

da mu odmah otvore čim stigne i pokuca.

Blago onim slugama

koje gospodar, kada dođe, nađe budne!

Zaista, kažem vam,

pripasat će se, posaditi ih za stol

pa će pristupiti i posluživati ih.

Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži

i nađe ih tako, blago njima!«

izvor: https://bit.ly/3DDCnEG

Imati upaljenu svjetiljku znači – biti pozoran. Ne zaspati. Ne izgubiti fokus.

Ne znači biti napet i panično strepiti o dolasku gospodara.

Pozoran biti znači: biti dovoljno fleksibilan za pomak, a istodobno dovoljno čvrsto uzemljen. Raditi ono što treba raditi i u tome ustrajati.

Takva osoba zna dati primjeren odgovor kada joj se pokuca na vrata – spremna je otvoriti.

A kada na njih pokuca naš gospodar, događa se nešto nevjerojatno: umjesto da ga mi opslužujemo, on nas sluge posjeda za stol i – poslužuje nam!