“Povezalo nas je, kako se kaže, bratimstvo, u Francuskoj akademiji znanosti i umjetnosti, premda u različitim razredima, do kojega je kardinal Ratzinger osobito držao. Osim toga, svojevrsnu aureolu mom veleposlaničkom statusu, dala je okolnost da je Ratzinger, tad i dekan Kardinalskog zbora, bio naš gost u rezidenciji hrvatskog veleposlanika, na večeri, 28. veljače 2005., pedeset dana prije nego je bio izabran za Papu. Govorilo se da je to bila njegova posljednja večera u nekom laičkom ambijentu u Rimu prije konklava. Nezaboravno je, kako mi je na sam svoj rođendan, a tri dana prije izbora za Papu, uputio pismo u kojem je evocirao odnos Ivana Pavla II. i Hrvatske! (…)

Govorilo se u šali da su kardinali izabrali pametnu glavu, a da je Duh Sveti otvorio srce. I doista, doživio sam Benedikta XVI., rekao bih zbog silnog znanja, a gotovo djetinje vjere, kao izuzetno poniznu i skromnu osobu. To nije bilo opće mišljenje, pa ni u njegovoj Njemačkoj, čini mi se da ga je to osobito žalostilo.” – istaknuo je u razgovoru za Narod.hr prof. dr. sc. Emilio Marin, nekadašnji hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici koji je tu dužnost obnašao od 2004. do 2011. (za vrijeme Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.) kada ga je tadašnja hrvatska vlast, neposredno prije posjeta pape Benedikta Zagrebu, naglo opozvala s veleposlaničkog mjesta.

Razgovor prof. dr. sc. Emilija Marina za portal Narod.hr pročitajte na poveznici.