Memento homo quia pulvis es…
Memento homo quia pulvis es…

 

Rektorova propovijed

Pepelnica, dan kojim započinjemo korizmu, uvodi nas u hod spram vazmenog slavlja. Cjelokupni korizmeni hod zapravo je vazmeni hod koji svoje središte nalazi u obnovi krsnih obećanja u vazmenoj noći. On je jednoznačno i snažno označen kao put koji od pepela, praha i propadljivosti vodi prema uskrsnuću i oblikovanju novoga čovjeka. Svakom stopom učinjenom na tome putu, svakim pedljem prevaljenoga puta svom silinom odzvanjaju riječi iz druge Pavlove poslanice Korinćanima upućene i nama danas: «Dajte, pomirite se s Bogom!».

Ovaj Pavlov krik jedna je od najtemeljnijih i najvažnijih dimenzija poziva na obraćenje i vjeru u Evanđelje. Obraćenje i vjera nemogući su bez pomirenja s Bogom, koje je darovano Kristom kojega je Bog za nas učinio grijehom kako bi smo mi mogli postati pravedni u njemu. Obraćenje i vjera imaju svoje ispunjenje u pomirenju s Bogom. Pavlov poziv na pomirenje zapravo je poziv na obraćenje misli, riječi i djela, na novi početak koji svoj izvor ne nalazi u našim vlastitim planovima i željama, nego u Bogu i u razumijevanju njegove Riječi. Bit toga početka najbolje je iskazana u riječima proroka Joela: «vratite se k meni svim svojim srcem, posteć, plačuć i kukajuć. Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.»

I Pavao i Joel pokazuju kako obraćenje ne znači prvenstveno povratak sebi i vjernost sebi. Bit obraćenja nije u prolaznom osjećaju potrebe da «pospremim sobu» svoje nutrine kako bih iznova mogao bolje funkcionirati u vlastitome životu i društvu, nego je u spremnosti da izađem iz sebe i susretnem Boga koji mi želi pokazati svoje milosrđe i novi put. Izaći iz sebe pravi je rizik koji omogućuje drugačiji povratak sebi samome, povratak obnovljenoga duha, srca i života. Post, plač i kuknjava slika su životnoga stava koji je svjestan vlastitih granica, vlastite nemoći, ali koji čezne za pročišćenjem, za neslućenim proširenjem horizonata i obnovom, rađanjem iz propasti, pogrješaka, lutanja i neznanja. Priznanje grijeha priznanje je granica vlastite nemoćne moći i krik za Bogom koji jedini može ukinuti granice i otvoriti obzorja. Potrebno je razderati vlastito srce kako bi nam Bog mogao podariti novo srce i pokazati na svoju nježnost, milosrđe i dobrotu.

On je Bog koji se nad zlom prvenstveno «ražalio»; nije mu dakle stalo do osude, do osvete, do smrti, nego do radosti novoga života. I Krist nas u evanđelju poziva da pogledamo u «sobu» svoga srca i prepustimo se Ocu koji sve vidi. Stoga se pokora koja se veže uz korizmeni hod treba razumijeti kao osobno obraćanje i iskazivanje naklonosti Kristu i nebeskome Ocu. Pokora je odluka, prodor želje za ponovnim ozbiljnim nasljedovanjem Krista. Ona svoj smisao nalazi prije svega u ostvarenju ljubavi spram bližnjih koji su u nevolji, kao spremnost za pomirenje i s drugim ljudima.

U uskrsnoj ćemo noći biti pitani jesmo li se spremni odreći djela tame i vjerovati raspetome i uskrslome. U korizmeno-vazmenome hodu događa se životni odgovor na ovaj upit koji svoj početak ima upravo na pepelnicu. Polaganje pepela na naše glave gesta je koja nam omogućuje da shvatimo bit hoda koji je pred nama. Pepeo je plod vatre koja gori, koja pročišćava i upućuje na to da se i naše tijelo koje izgara pretvara u pepeo, ali i da pročišćeno ustaje na vječni život. Pepeo je već u Starome zavjetu znak pokore, želje za promjenom ponašanja, znak koji označava autentični duhovni događaj: obraćenje i pokajanje srca.

Polaganje pepela praćeno riječima «Obratite se i vjerujte Evanđelju» znači postati svjestan da vatra Božje ljubavi sažiže naše grijehe, uzimanje pepela na ruku pokazuje da naši grijesi pročišćeni i spaljeni Kristovom ljubavlju «nemaju težine», a gledanje pepela znači potvrditi vjeru da jesmo prah, ali prah koji se rađa na novi život zajedništva s Bogom i ljudima.

I zato je pepelnica potvrda naše vjere da smo pomireni s Bogom u Kristu, potvrda naše nade da ćemo s Kristom biti uskrsnuti na život vječni i poziv na ljubav koja nikada neće biti završena. Pepelnica je navještaj uskrsne zore svakoga od nas.

 

Prof. dr. sc. Željko Tanjić
Rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta

 

Hrvatsko katoličko sveučilište