Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama – kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi – pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:

»Duh Gospodnji na meni je

jer me pomaza!

On me posla blagovjesnikom biti siromasima,

proglasiti sužnjima oslobođenje,

vid slijepima,

na slobodu pustiti potlačene,

proglasiti godinu milosti Gospodnje.«

Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.«

izvor: https://bit.ly/337sN0e

Treća nedjelja kroz godinu nedjelja je Božje riječi. Zajednica vjernikâ podsjeća se kako se Božja prisutnost ne nalazi samo u posvećenom kruhu i vinu, nego (jednako tako) i u Božjoj riječi. Još i više: ista Božja prisutnost dana nam je i u predsjedatelju liturgijskog slavlja, ali i u Božjem narodu koji se na liturgiju okuplja (imajmo na umu da misa započinje ne kada svećenik poljubi oltar i učini znak križa, već okupljanjem naroda Božjeg!).

Sve ovo ima našu pozornost ovoga (ma svakoga!) dana usmjeriti na riječ Božju – na Božji govor čovjeku. Dakako, i na osobno čitanje Svetoga pisma, raznolike oblike molitve koji koriste Božju riječ: lectio divina, molitva psalama u koru (npr. u časoslovu), ignacijanska kontemplacija posredstvom neke perikope i dr.

Pa ipak, navještaj Božje riječi unutar liturgije (npr. svete mise) nešto je drugo (više?) nego kada npr. osobno čitam stranice Biblije.

Čitanja koja se navještaju na euharistiji Božja je riječ upućena zajednici toga dana. Zato i na kraju pojedinog čitanja lektor uzvikne: Riječ Gospodnja! Upravo to je Božji govor nama danas: upravo smo ga čuli preko proroka Izaije, poslanice sv. Pavla, evanđeoskog izvještaja! Obični ljudi, Duhom Svetim nadahnuti, progovaraju nam riječima koje su u isti mah ljudske i božanske: Bog nema usta kojima bi nam govorio, pa ipak njegova nam riječ dolazi tako da je razumijemo, jer usta imaju ljudi.

Bit će dobro uzeti si navedeno kao svojevrsnu vježbu: kada sudjelujem na svetoj misi i slušam čitanja, to mi se sâm Bog obraća! Upravo tada, u trenucima kada slušam čitanja, Bog nam govori, obraća nam se, otkriva nam se!

Slično kao što volimo govoriti o stvarnoj prisutnosti Gospodinovoj u posvećenoj hostiji kada smo u pobožnosti klanjanja, tako i (još i više?) imamo govoriti o Gospodinovoj prisutnosti kada slušamo naviještenu njegovu riječ.

A što nam ta riječ govori ove nedjelje?

Kao i uvijek, Isus kada dolazi u sinagogu, uznemiruje duhove.

Ovaj puta on se u punoj slobodi (jer je Sin Božji?) koristi Svetim pismom eda bi nam putem Pisma Bog progovorio (a i da bi nam Isus progovorio kako on vidi Boga?).

Odabire odlomak koji želi i naviješta nam Boga u kojeg vjeruje, čiji je Sin: Boga koji je do same srži dobar. Boga kojemu na srcu ponajviše stoji dobro čovjeka. Boga koji želi čovjekovo oslobođenje, koji želi dobar život za ljude koji su njegovi miljenici. Boga koji sve to ima postići ne silom, nego blago, milo. Možda se baš zbog toga Isus i zaustavlja na retku koji govori o proglašavanju godine milosti Gospodnje, a izostavlja onaj što netom nakon njega slijedi (proglasiti dan odmazde Boga našega).

Isus, pun Duha, tumači Pismo koje je tim istim Duhom nadahnuto. Govori nam Božje riječi i uči nas kako da, u tom istom Duhu, Sveto pismo slušamo, razmatramo, po njemu živimo.

Kao sinovi i kćeri do same srži dobroga, miloga i blagoga Boga.