Select Page

Glazba je viša od svih otkrivenja mudrosti i filozofije, kazao je to jednom, Ludwig van Beethoven. U moru poznatih glazbenika moramo biti i svjesni da se tu i kriju vrsne umjetnice, a jedna je od njih i prva hrvatska skladateljica – Dora Pejačević. Rođena je u Budimpešti 10. rujna 1885. godine, a veliki dio djetinjstva provela je u Našicama sa roditeljima majkom Lille Vay de Vaye i ocem Teodorom Pejačević koji ujedno neko vrijeme obavljao dužnost bana. Ljubav prema glazbi naslijedila je od majke Lille koja je bila vrsna mađarska pjevačica i skladateljica manjih glazbenih komada. Njezin prvi učitelj glazbe bio je mađarski glazbenik Karoly Noszeda koji bi ljeti dolazio u Našice, preselivši se u Zagreb poduke je nastavila kod nastavnika glazbene škole Hrvatskoga glazbenoga zavoda gdje je usavršavala tehnike sviranja glasovira i violine. Nakon 1908. povremeno je učila kontrapunkt i kompoziciju kod Percyja Sherwooda i violinu kod Henrija Petrija u Dresdenu, te kompoziciju kod Waltera Courvoisiera u Münchenu. Dok je putovala svijetom upoznala je mnoge istaknute intelektualce i umjetnike poput: R. M. Rilkea, K. Krausa, te druženjem s njima je proširila svoje umjetničke i intelektualne vidike. Udala se za Ottomara von Lumbea 1921. te uglavnom živjela u Münchenu.Opus Dore Pejačević sastoji se od 57 registriranih djela, koja su uglavnom sačuvana u njezinoj ostavštini pohranjenoj u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu. Izraziti talent je očit da je već u dobi od dvanaest godina počela skladati minijature za glasovir te za violinu i glasovir. Potom su slijedile popijevke, a od 1908. komorna i orkestralna djela. Ishodište je njezina skladateljskog izričaja romantička tradicija i mističnost, na kojoj je gradila vlastiti glazbeni izraz temeljen na znalačkoj obradbi forme, povremenoj otvorenosti prema novim harmonijskim postupcima i sklonosti prožimanju tematske i motivske građe. Skladala je i prvi hrvatski glasovirski koncert (u g-molu, opus 33; 1913), a glasoviru pripada središnja uloga i u komornom opusu. Njezina Simfonija u fis-molu opus 41 (1916–18), skladana istodobno kada i simfonija F. Lučića, prva je moderna hrvatska simfonija, utemeljena na tradiciji romantičkoga simfonizma. Njena najpoznatija djela su: Tri pjesme, Dva nokturna, O programnoj glazbi i Život cvijeća.

Umrla je u Münchenu 5. ožujka 1923. u 37. godini života netom nakon poroda. Možemo kazati kako je Dora Pejačević ostavila veliki trag u svijetu hrvatske glazbe te uz ostale važne umjetnike njenoga vremena pridonijela uspostavi i širenju hrvatske moderne glazbe.

Na spomen Dore Pejačević danas u Zagrebu njeno ime nosi djevojački dom kao i glazbena škola u Našicama.

 

Autor: Anja Živec, studentica 1. godine preddiplomskog studija povijesti