Na Deseti Svjetski dan molitve protiv trgovanja ljudima i podizanja svijesti o problemu trgovanja ljudima, koji se u Katoličkoj se Crkvi obilježava na spomen sv. Jozefine Bakhita, zaštitnice svih otetih osoba i osoba kojima se trgovalo, u kapelici Hrvatskog katoličkog sveučilišta, prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor HKS-a, doc. dr. sc. Odilon-Gbènoukpo Singbo i vlč. Branimir Jagodić, sveučilišni kapelan, u zajedništvu s akademskom zajednicom i prijateljima slavili su svetu misu za sve žrtve trgovanja ljudima.

Sveučilišni kapelan, vlč. Branimir Jagodić u propovijedi povezao je svjedočanstvo života sv. Jozefine Bakhita i bl. Alojzija Stepinca sa govorom o milosrđu iz Evanđelja po Luki:

»U sklopu trodnevne duhovne priprave za proslavu blagdana bl. Alojzija Stepinca – zaštitnika našeg Sveučilišta, danas razmišljamo o njegovu mučeništvu i žrtvi. Božji sluga, bl. Alojzije, zaštitnik progonjenih, zatvorenika i bolesnika, za života osuđivao je bilo koji oblik diskriminacije, zatvaranja ljudi, ubijanje nevinih, otimanje ljudi. Sâm je proživio zarobljeništvo i zatočeništvo. Najprije je iskusio ratno zarobljeništvo. Kasnije je nepravednom osudom na 16 godina zatvora iskusio obespravljenost, lišavanje slobode, toga najvećeg dara ljudskom biću, zatim ostavljenost, bespomoćnost, ograničenost kretanja, posjete te je neprestano bio nadziran. Njegova mučenička smrt izazvana sustavnim trovanjem tijela i iscrpljenošću, bila je čin potpunog predanja Gospodinu jer se u Gospodina do kraja života pouzdao.

S druge strane, sv. Jozefina Bakhita, iz Afrike, današnjeg Sudana, čiji spomen danas slavimo, na drugačiji je način, no kao i bl. Alojzije, podnijela različite oblike trpljenja. U Gospodinu je pronašla sve ono što je trebala. Njezini porobljivači nazvali su je Bakhita što znači „Sretnica“, a ime Jozefina uzela je na svome krštenju, kad se odlučila potpuno predati svome Gospodinu, no ostavila i ime Bakhita. Tim činom dozvolila je da njena prošlost i njen križ koji je podnijela ne utječe na ono što se sve u zajedništvu s Gospodinom može ostvariti.

Oba ova sveca na najposebniji način su živjeli ovo evanđelje. Zahtjevi o kojima Gospodin u ovom evanđelju govori, za većinu nas su nedostižni i s time se svi mučimo. Gospodin u evanđelju poručuje sljedeće: da ljubimo svoje neprijatelje, da činimo dobro svojim mrziteljima, da blagoslivljamo one koji nas progone, da molimo za one koji nas zlostavljaju. Gospodin želi time reći da zahtjeve koje postavlja pred nas su oni koje i mi njega molimo. Na svetoj misi molimo ga da nam oprosti naše prijestupe, tražimo oprost, razumijevanje. Stoga ne trebamo osuđivati druge da ni sami ne budemo osuđeni, trebamo praštati jer će se onda i nama oprostiti, zapravo da sve ono što i sami trebamo, da budemo kadri dati drugima. Likovi ovih svetaca, sv. Jozefine, zaštitnice otetih i trgovanih osoba, potiču nas da danas molimo da na svaku nepravdu i na svako zlo ne bude odgovoreno na isti način, nego da budemo svjetlo Kristovo u ovome svijetu koje će pokazati da se može i da smisla živjeti drugačije. Nekima će to biti ludost. No to je zapravo ono što Krist Gospodin čini u svakoj euharistijskog žrtvi, kao i u žrtvi koju je za sve nas podnio na križu. Time svaka naša patnja i trpljenje u Kristovoj patnji dobiva svoj smisao. To su spoznali bl. Alojzije i sv. Jozefina, a na nama je da naše srce to također spozna i u svome Gospodinu pronađe smisao kao što su ga pronašli bl. Alojzije i sv. Jozefina.«

Danas, dok se diljem svijeta odvija svjetski molitveni maraton protiv trgovanja ljudima, u organizaciji mreže Talitha Kum (https://preghieracontrotratta.org/) i mi se pomolimo Gospodinu, da po zagovoru bl. Alojzija i sv. Jozefine Bakhita podrži sve one koji rade na izgradnji Božjeg kraljevstva ljubavi, mira i pravde u kojoj niti jedna osoba neće biti tretirana kao rob ili ropkinja i koja neće biti lišena svoga dostojanstva i slobode.