U lipnju 2022. je Nature, jedan od najuglednijih znanstvenih časopisa na svijetu, pisao o istraživanju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koje je provela prof. dr. sc. Livia Puljak sa suradnicima.

Clare Watson je za Nature News napisala članak Many researchers say they’ll share data — but don’t, u kojem opisuje predmetno istraživanje i navodi izjave relevantnih sudionika vezano za rezultate tog istraživanja.

Profesorica Puljak i suradnici – dr. Mirko Gabelica i dr. Ružica Bojčić – u tom su istraživanju ispitali hipotezu da znanstvenici ne žele dijeliti neobrađene podatke iz istraživanja usprkos činjenici što u svojim znanstvenim člancima pišu da su podatci dostupni na zahtjev.

Naime, u zadnje vrijeme povećava se svijest o važnosti dijeljenja neobrađenih podataka, ili u smislu potpuno otvorene znanosti (engl. open science) koja podrazumijeva da su neobrađeni podatci iz istraživanja objavljeni na javno dostupnom mjestu na internetu, ili u smislu dijeljenja podataka (engl. data sharing) na upit. Dakle, radi se o neobrađenim podatcima (engl. raw data) koji su prikupljeni tijekom istraživanja, a ne analiziranim sumarnim podatcima. Smatra se da je dostupnost neobrađenih znanstvenih podataka važna jer omogućuje neovisnu provjeru analiza iz pojedinog istraživanja, transparentnost, reproducibilnost, a isto tako provedbu novih istraživanja na postojećim podatcima.

Iako su provedena istraživanja koja pokazuju da znanstvenici načelno imaju pozitivan stav kad ih se pita o dijeljenju podataka, jedno je njihov iskazani stav, a drugo su njihova ponašanja. Tako da vezano za otvorenu znanosti i dijeljenje podataka nije dovoljno pitati znanstvenike što misle o tome nego gledati njihovo ponašanje.

U zadnjih par godina sve češće časopisi traže od autora da na kraju svog znanstvenog članka mora biti navedena izjava o dijeljenju podataka (engl. data availability statement). Postoje različite verzije tih izjava; znanstvenik tu može napisati da podatci nisu uopće dostupni i obrazložiti zašto nisu. Ili može napisati gdje su podatci dostupni. Ili, pak, ako ne želi javno objaviti podatke, ali želi ukazati da ipak mogu biti dostupni, autor može napisati da su podatci dostupni na zahtjev od dopisnog autora.

U istraživanju koje je provela prof. Puljak sa suradnicima analizirano je više od 3000 znanstvenih članaka koje je objavio izdavač BMC Springer Nature. Taj je uzorak odabran zbog toga jer BMC u svojim časopisima zahtijeva obavezno navođenje izjave o dijeljenju podataka pa se takvim uzorkom može analizirati veliki broj takvih izjava.

Rezultati istraživanja pokazali su da je većina autora u tim izjavama o dijeljenju podataka navela da su podatci iz istraživanja dostupni na zahtjev. Međutim, kad je tim prof. Puljak poslao upit tim autorima sa zamolbom da im se podijele ti podatci, ogromna većina tih autora nije uopće odgovorila na upit.

Od 1792 članaka za koje su autori izjavili u članku da su voljni podijeliti svoje podatke, više od 90% dopisnih autora ili su odbili ili nisu odgovorili na upit za neobrađenim podacima. Samo 14% ili 254 kontaktiranih autora odgovorilo je na e-poruku, a tek 6,7%, odnosno 120 autora, poslalo je podatke u upotrebljivom obliku. Istraživanje je 29. svibnja 2022. objavljeno u časopisu Journal of Clinical Epidemiology 

Rezultati istraživanja pokazuju da se znanstvenicima ne može nužno vjerovati kad u svom znanstvenom članku napišu da su spremni podijeliti svoje podatke na upit. Stoga bi rezultati istraživanja mogli pomoći urednicima časopisa i znanstvenoj zajednici u osmišljavanju novih strategija za poticanje dijeljenja podataka i osiguravanje dostupnosti podataka. Primjerice, časopisi bi mogli tražiti obaveznu objavu istraživačkih podataka uz objavljeni članak, ukoliko nema opravdanih razloga zašto se podatci ne bi smjeli javno objaviti.