»Bog je tako ljubio svijet

te je dao svoga Sina Jedinorođenca

da nijedan koji u njega vjeruje

ne propadne,

nego da ima život vječni.

Ta Bog nije poslao Sina na svijet

da sudi svijetu,

nego da se svijet spasi po njemu.

Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se;

a tko ne vjeruje, već je osuđen

što nije vjerovao

u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

A ovo je taj sud:

Svjetlost je došla na svijet,

ali ljudi su više ljubili

tamu nego svjetlost

jer djela im bijahu zla.

Uistinu, tko god čini zlo,

mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti

da se ne razotkriju djela njegova;

a tko čini istinu,

dolazi k svjetlosti

nek bude bjelodano

da su djela njegova u Bogu učinjena.«

Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca…

Moguće je da kada čujemo ovaj redak odmah pomislimo na ono što prikazuje slika koja prati današnji tekst – na raspeće Isusovo.

Ali, Bog nije poslao – dapače dao! – svoga Sina Jedinorođenca da ga ljudi pribiju na križ! Čitajmo što kaže: da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

Bog je poslao svoga Sina Jedinorođenca da čovjeka voli, da ga ljubi, do kraja da ga ljubi – da, tu ćemo onda doći i do Križa. Ali Isus, utjelovljeni Sin Božji, ljubi čovjeka tijekom čitavog svojeg života, ne samo u uzdignuću i proslavi na Križu.  

Božji se naum dakle mogao ostvariti i ljudskim prihvaćanjem Božje ljubavi.

Međutim, u svijetu djeluje i tamna sila, o kojoj ovaj odlomak govori: ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost. Zbog grijeha i zlih djela ljudskih Jedinorođeni Sin završava na Križu.  

Ali Bog ne dopušta da projekt ljubavi njega i njegovog sina propadne: Otac uskrišava Sina!

Drugim riječima, Bog voli čovjeka i nakon što čovjek ubije Isusa! Božja ljubav se nastavlja, ne prestaje, ona se prelijeva i preko čovječjeg zla i grijeha!

Ta ista ljubav poticaj je na to da se uzljubi svjetlost: da se odbace djela tame, gdje se u zlogukom skrivanju želi drugoga obmanuti, i izađe na svjetlost. Da se u našim djelima očituje Božja ljubav!

Drugim riječima, da poput Isusa, utjelovljenog Sina Jedinorođenca volimo čovjeka, da ga ljubimo, da mu činimo dobro, do kraja.  

A za kraj današnje Riječi dana, malo muzike: We The Kingdom i God So Loved.

Uživajte!

Hrvatsko katoličko sveučilište