Select Page

Zbornik Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća urednika Ivana Majnarića, Maria Keve i Tomislava Anića u izdanju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Zagrebačke nadbiskupije i Kršćanske sadašnjosti plod je susljednog rada međunarodnog znanstvenog skupa održanog 23. i 24. studenog 2015. Zbornik zaokružuje triptih istraživačkih pregnuća o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, nastavljajući se na djela Kardinal Stepinac – svjedok Istine. Zbornik radova s međunarodnog simpozija (ur. Željko Tanjić, Zagreb, 2009) i Kardinal Alojzije Stepinac. Svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće (ur. Josip Mrzljak et al., Zagreb, 2009). Za razliku od dvaju navedenih djela, Zbornik je još preciznije tematski usmjeren, pri čemu su autorski prinosi: Esther Gitman, Ivice Šute, Tomislava Anića, Maria Jareba, Milana Koljanina, Radmile Radić, Miroslava Akmadže, Jure Krište, Maria Keve, Robina Harrisa i Juraja Batelje utemeljeni isključivo na uzusima historiografskih znanstvenih metoda te radu povjesničara svojstvenog istraživanja i promišljanja. U središtu takvog pristupa nalazi se povijesni izvor i njegova kritika, koji se nastoji analizirati i interpretirati u skladu s duhom vremena u kojem je nastao, mimo političkih, socijalnih i inih dnevno-političkih usmjerenja današnjice. Pritom se iščitavanjem priloga utvrđuju središnje poznata mjesta o kardinalu Stepincu ili se ista sagledavaju i propituju iz novog rakursa. Posebice su pak vrijedni novi do sada nepoznati podatci, koji omogućuju ne samo spoznaju o različitim otvorenim pitanjima kardinalova djelovanja i položaja Katoličke crkve nego daju i bitan prinos razumijevanju, katkad i prijepornih, mjesta suvremene hrvatske povijesti uopće. Osobit prinos Zbornika čine dvije cjeline historiografskog dijaloga hrvatskih i srbijanskih povjesničara o odnosu kardinala Stepinca prema vlastima Nezavisne Države Hrvatske te kardinalovu odnosu prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Premda su zaključci i viđenja unutar tih cjelina različiti, pa dijelom i suprotstavljeni, a katkad napuštaju znanstveni diskurs – zacrtan egidom uvjetovanosti izvora – i zalaze u prostor nacionalnog i trenutno političkog, jasno ocrtavaju polazišta hrvatske i srbijanske historiografije, posredno i dviju javnosti, te jasno ukazuju koliko su takva i susljedna znanstvena istraživanja korisna i nadasve neophodna. U središtu je pritom neprijeporan lik kardinala Stepinca, kako u vidu približavanja prošlosti, no ponajprije kao zaloga budućnosti.

Imajući u vidu važnost i značaj Zbornika u kontekstu potrebe rasvjetljavanja povijesnih okolnosti, a osobito svjesni činjenice interesa stručne, znanstvene i svekolike  javnosti, ovim putem najavljujemo promocije kako bismo i na taj način doprinijeli boljoj spoznaji nadbiskupa Stepinca u jednom izrazito složenom i zahtjevnom vremenu.

1810