Select Page

Braćo i sestre, ovaj dan više poziva na šutnju, nego na govor. Na sabranost, nego na buku, na propitkivanje sebe, nego na puko promatranje zbivanja oko sebe. Veliki petak uvijek je znak prepoznavanja naših ljudskih lutanja i izdaja, ali i veličine i uporne Božje ljubavi i sebedarja. U središtu stoji Križ kao znak našeg spasenja. Vjerujem da vrlo lako prepoznajemo vlastite križeve i poistovjećujemo ih s Kristovim križem. Stoga mi se danas čini prigodnim nositi Bogu, u ime svih vas razne križeve s kojima se mučimo ovih dana. Sažeo sam ih deset križeva!

Večeras s vama nosim pred Križ našeg Gospodina prije svega križ nemogućnosti primanja sakramenata i radosnog sudjelovanja na obredima velikog tjedna. Vjerujemo da nije bilo lako crkvenim poglavarima donijeti ovakvu neviđenu i drastičnu odluku. No, ako nam je poštivati ono Isusovo: „Subota je radi čovjeka, a ne čovjek radi subote“ onda možemo samo s molitvom i sa strpljenjem prihvatiti ove mjere. Ali, to je križ u kojem poput Isusa nosimo vapaje: „Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene!“ Ali poput njega odmah dodajemo: „Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!“ Nauči nas, Gospodine, shvatiti da uspješnost naših molitava nije u nekoj ljudskoj učinkovitosti, već u predanju Ocu, nije u učinkovitim rezultatima nego u susretu: „ne što ja hoću, nego što hoćeš ti.“  

Drugi križ, nosim križ svih onih koji su zaraženi, izolirani, s mnoštva pitanja u srcu, ali hrabro se nadajući sretnom rješenju. No, duboko u srcu poput Isusa nose pitanje: „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?“ Nauči nas Gospodine, ne bojati se Bogu izreći naše boli, ali još više da prepoznajemo i prihvaćamo njegovu blizinu i njegovu ljubav!

Treći križ, nosim s vama pred Gospodina Križ pandemije koja u mnogočemu poremećuje naše planove, naše prioritete, naše doživljaje svijeta i života. To je križ, ali ujedno nosi u sebi nešto spasonosno, a to je da naučimo da možemo biti ljudi na drugačiji način, možemo voditi naš život drugačijom i možda ispunjenijom logikom križa. Stoga ti se klanjamo Kriste, što si po logici križa spasio svoga od nas!

Četvrti križ, ovdje je križ svih onih koji su izgubili život kroz ovo vrijeme pandemije, odnosno križ boli koju nose članovi njihove obitelji što ne mogu svojima iskazati posljednju počast na dostojanstveni način. Gospodine, upravo se ovdje očituje tvoja veličina kojom poručuješ: „Ženo! Evo ti sina!“ Zatim reče učeniku: „Evo ti majke!“ U trenutku kada je naizgled smrt nadvladala, zapravo Život se rađa. Marija ponovno ulazi u porođajnu muku s čovječanstvom. Majko, ne zaboravi nas!

Peti križ, nosim večeras pred Gospodina križ razdora koji je nastao u mnogim obiteljima zbog ove situacije, križ nasilja, križ psihološke i duhovne preopterećenosti kod onih koji se ne znaju nositi s ovakvim situacijama, križ nerazumijevanja i nestrpljenja, križ napuštanja odgovornosti. Gospodine, ti to najbolje razumiješ preko Petrovog zatajenja. Probudi u našim obiteljima pijetla čije će nas oglašavanje otvoriti oči na naše prividne i jeftine ljubavi i obećanja. 

Šesti križ, nosim na poseban način križ naših medicinskih djelatnika i raznih znanstvenih i zdravstvenih ustanova koje su na prvoj liniji borbe. Mnogi od njih jedva stoje na nogama, jedva vide članove svoje obitelji zbog predanosti svojem poslanju. Oni su naši Veronika, Šimun Cirenac, Josip iz Arimateje… Daj im snage da izdrže!

Sedmi križi, nosim križ svih dilema i briga prisutnih u srcima mnogih koji su ovom pandemijom izgubilo posao ili im se prijeti otkazom. Život cijele obitelji je time ugrožen. A ti nam poručuješ: „Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!“ Daj nam živjeti u pouzdanja u tebe!

Osmi križ, nosim križ svih onih koji su pogođeni potresom u Zagrebu i okolici, osobito zbog izgubljenih života i domova, to je teški i potresni veliki petak u životu cijele zajednice. Naši domovi i crkve, poput hramske zavjese se „razdrije po sredini.“ Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Deveti križ, kako danas zaboraviti na križ svih onih naroda koji nemaju adekvatne mogućnosti za borbu protiv raznih zdravstvenih, ali drugih prijetnji, živeći u strahu, sklopljenih ruku s očima uprtim u tvoje milosrđe. Isuse, po snazi tvojeg križa, čuj vapaj nemoćnika!

Deseti križ, nosim sve one križeve koji su zbog pandemije pali u sjenu, a s kojima se mnogi od bore: križ nesložnih obitelji ili  pak rastave brakova, nezaposlenosti, neuspjeha ili nesnalaženja u poslovnom svijetu, križ raznih zdravstvenih problema, križ odbačenosti i raznih podmetanja, križ unutarnjeg neispunjenja, križ starosti, itd.

Dok kroz ovo vrijeme proživljavamo više nego ikada otajstvo velikog petka u našim životima, htio bih vam staviti na srce jednu afričku uzrečicu: „Bez obzira na duljinu noć, sunce će kad-tad sjati“. Nosimo stoga onu temeljnu kršćansku nadu, da će osvanuti sjaj uskrsnuća.          

 

 

vlč. Odilon Singbo
sveučilišni kapelan