Select Page
Mile Blažević, Emaus, detalj sa svetohraništa u Sveučilišnoj kapeli HKS-a

Mile Blažević, Emaus, detalj sa svetohraništa u Sveučilišnoj kapeli HKS-a

Uskrs – početak vjere

Papa emeritus Benedikt XVI. proglasio je 2012. godinu, godinu pedesete obljetnice početka II. vatikanskog koncila, godinom vjere. Kako bi vjernike potaknuo na još dubolje upoznavanje vlastite vjere, na njeno svjedočenje i pokazivanje njene vjerodostojnosti za današnjeg čovjeka i čovječanstvo papa je objavio Apostolsko pismo «Porta fidei». U njemu između ostalog piše: «Godina vjere, s toga gledišta, je poziv na autentično i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta. U otajstvu svoje smrti i uskrsnuća, Bog je u punini objavio Ljubav koja spašava i poziva ljude na obraćenje života po oproštenju grijeha (usp. Dj 5, 31).»

Vjerovati – biti dionikom uskrsnog otajstva

Logika kršćanske vjere koja u svom središtu ima osobu Isusa Krista, koje je u otajstvu svoje smrti i uskrnuća objavio Ljubav koja spašava, poziva na obraćenje i daje oproštenje grijeha otkriva se na najbolji mogući način u događaju i slavlju Uskrsa. Naša vjera svoje ishodište ima upravo u tome događaju i živi od svjedočanstva vjere onih koji su vidjeli Uskrslog. Upravo stoga je i temeljna struktura naše vjere uskrsna. Događaj Kristovog uskrnuća postao je temelj i razlog navještaja koji se pretvorio u riječ Pisma, riječ svjedočenja, riječ slavljenja. U središtu slavlja, u središtu Pisma, u središtu svjedočenja jest Uskrsli. I vjerovati ne znači ništa drugo nego krštenjem i vjerom postati i biti dionikom uskrsnog otajstva po kojem je naš život skriven s Kristom u Bogu, kako kaže sv. Pavao.

Kako se otkriva logika vjere u svjetlu uskrsnog događaja? Marija traži Gospodina i stalno se pita gdje je. Gdje ga staviše? Još uvijek «za mraka» Marija mora proći svoj put do vjere, do svjetla koje daje jasnoću. Pri tome ne treba smetnuti s uma da Marija ne razumije što se događa, iako to pokušava svim srcem. Misli da je Kristovo tijelo ukradeno. To joj se čini najlogičnijim objašnjenjem. Pokušava razumijeti istovremeno otkrivajući da je njeno srce uz Isusa. Toplina, nježnost i povezanost s Kristom vode je u njenom traženju odgovora. Taj emotivni odnos, veoma važan, ipak se pokazuje nedostatnim za potpuno otkrivanje i razumijevanje otajstva. Marija nam pokazuje što znači tražiti, pokušati razumijeti. Znači prodrijeti u logiku događaja. Vidimo da to nije moguće razumom koji iz vlastite snage želi prodrijeti u događaj i osvojiti razumijevanje. Ali isto tako Marija nam pokazuje da ni same emocije, koliko god bile snažne nisu dovoljne za razumijevanje događaja, nisu dovoljne za vjeru. I dok smo u razumijevanju vjere nekada jednostrano naglašavali samo racionalnu dimenziju, danas smo vjeru često sveli samo na emocije, na osjećaje tvrdeći da su oni ključ vjere. Marijino traženje Uskrsloga zorno nam pokazuju kako ni jedan ni drugi pristup nisu ključ razumijevanja vjere u Uskrsloga, premda je vjera nemoguća bez potrage razuma koji ljubi srcem.

Vjerovati – vidjeti Uskrslog

Za vjeru je potrebno vidjeti. To je jedan od ključnih pojmova u rađanju uskrsne vjere i svjedočanstva učenika koje se pretvara u svjedočanstvo Crkve. Marija vidi otkotrljan kamen, trči do Petra i ljubljenog učenika. Ljubljeni učenik stiže prvi na grob, vidi povoje, ali ne ulazi. Petar ulazi u grob i točno vidi sve što se tamo nalazi. Ali to su još uvijek pogledi koji su racionalni, analitički, pogledi koji tvrde i utvrđuju. Pogledi koji nisu u stanju dohvatiti otajstvo koje se dogodilo. Tek kada učenik koji je ljubio ulazi u grob, vidje i povjerova. On ne vidi niti jedan poseban objekt, ne vidi detalje prostora i stvari, ali shvaća da je odsutnost tijela zapravo znak prisutnosti. Jer je ljubio drugačije vidio je drugačije, razumio je drugačije. To je put vjere. Ljubav i razum koji zajedno vide drugačije, potpuno, neponovljivo.

Za vjeru je potrebno vjerovati i svjedočanstvu Pisma. Pismo svjedoči o odsutnosti tijela i pokazuje prisutnost odsutnoga Duhom i Riječju. Ono prazninu groba ispunja svjedočanstvom i spomenom Riječi koja živi onkraj smrti i koja je uskrnuću pokazala svoje pravo lice. Vjera počinje kao traženje onoga koji je odsutan, kao gledanje onoga koji je nevidljiv i kao nalaženje onoga koji se ne može naći ni na jednom mjestu. Samo tako vjera jača i samo tako vjernici vjerom jačaju kako kaže Benedikt XVI. pozivajući se na sv. Augustina: «Samo vjerujući, dakle, vjera raste i jača se; ako želi posjedovati sigurnost u pogledu vlastitog života čovjeku nema druge već se prepuštati, svakog dana sve više, u ruke ljubavi koja se doima kao da sve više raste jer ima svoj izvor u Bogu.» Zato neka proslava ovoga Uskrsa bude i proslava zahvalnosti za dar vjere.

 

Prof. dr. sc. Željko Tanjić
Rektor