Homilija rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željka Tanjića

18. travnja 2020.

Braćo i sestre,

Današnji kratki odlomak evanđelja po Marku sažima Isusove susrete s Marijom Magdalenom i njegovim učenicima. Izvješće je prožeto Isusovom uskrsnom prisutnošću, njegovom željom da bude posred onih koji su bili zajedno s njime za njegovog zemaljskoga života. Svojom uskrsnom prisutnošću on ih jača, snaži, krijepi, ohrabruje, ispunja svojim Duhom za poslanje naviještanja evanđelja svemu stvorenju.

Istovremeno, u današnjem odlomku evanđelja čujemo na više mjesta da njegovi učenici nisu vjerovali svjedočanstvu drugih se Isus njima ukazao. Nisu vjerovali Mariji Magdaleni, nisu vjerovali drugoj dvojici na putu dok su išli u selo. Marko snažno dva puta ističe da jedanaestorica ne povjerovaše. Usred Isusovih ukazanja, njegove uskrsne prisutnosti, svjedoci smo nevjere samih apostola. Njihovo tvrdo i okorjelo srce, kako nam Marko svjedoči, njihova nevjera, otopila se tek u trenutku kada je Isus s njima bio za stolom, za istim onim stolom za kojim su blagovali i posljednju večeru. Uskrsli Spasitelj prekorava svoje učenike usred njegove uskrsne prisutnosti.

Nije li nam to svima poznato? Ne susrećemo li se u svom vlastitom životu često sa našom osobnom i zajedničkom nevjerom i okorjelošću srca koja nam ne dopušta da osjetimo, da vidimo, da prihvatimo da razumijemo Isusovu prisutnost među nama i poslanje koje nam daruje.

Ta okorjelost srca meni je ovih dana na poseban način postala bliskom čitajući spis Marie Valtorte o Isusovom uskrsnuću. U njemu je, posebice na prvim stranicama, na jedan iznimno lijep, stilski dotjeran, emotivan način opisano kako Isusova majka Marija i Marija Magdalena razgovaraju, promišljaju, doživljavaju Isusovu muku i smrt i nadaju se njegovom uskrsnuću. A istovremeno kako Petar, prvak apostola, sa svom zatvorenošću srca uopće u sebi ne gaji i ne nosi nadu, ima okorjelo i zatvoreno srce. Žene vjeruju nošene ljubavlju i u toj ljubavi ispunjene su nadom, ali i molitvom i brigom za Petra. One ga čak ne prekoravaju kao što je to Isus učinio, nego mole za njega i vjeruju da će se i njegovo srce otvoriti. Nije li to slika Crkve u kojoj nošeni različitim karizmama koje su nam dane i koje se oblikuju u ljubavi molimo za nositelje raznih službi u Crkvi? Nije li vjera prožeta ljubavlju ona koja nosi i poslanje onih kojima su povjerene razne službe? I srce apostola se ne samo otvorilo, a o tome nam svjedoče Djela apostolska, nego je postalo neustrašivo. U konačnici i apostoli su povjerovali i okorjelost njihovog srca pretvorila se u žarku vjeru koja ih je učinila sposobnim biti navjestiteljima.

Sveti Augustin kaže, komentirajući ovo mjesto, da je njihova nevjera i okorjelost srca nešto što svima nama služi za utjehu, ne za ravnodušnost nego za utjehu, da vidimo kako je vjera ozbiljna stvar. Kako nije lako vjerovati, ali kako onaj koji snažno doživi Isusovu prisutnost u svome životu i nevjeru i okorjelost pretvara u duboku vjeru i predanje. Utjeha nam je da i apostoli nisu tako lako povjerovali, ali kada su povjerovali da su bili neustrašivi navjestitelji evanđelja.

Braćo i sestre, molimo za svu našu nevjeru i okorjelosti srca i u ovim trenucima i u ovom vremenu. ima je puno i u Crkvi i izvan Crkve. Nemojmo se sablazniti poradi toga niti čuditi da i oni koji su pozvani naviještati evanđelje zapravo imaju okorjelo srce ili su često ispunjeni nevjerom. Molimo za njih! Molite za nas! Zato je važna ljubav kao temelj i ishodište vjere jer ona čini sposobnim vjerovati i pretvoriti okorjelost i nevjeru u puninu vjere i u srce ispunjeno prisutnošću Uskrslog Spasitelja. I sve to samo s jednim ciljem, da pođemo po svem svijetu i da propovijedamo evanđelje svemu stvorenju. To je naša zadaća, to je naše poslanje, sve drugo u odnosu na to je manje važno i manje bitno. Zato nas naša uskrsna vjera poziva da ne zamijenimo ono drugotno, manje bitno, s onim što je najvažnije.

Na taj smo navještaj svi pozvani, bez obzira na različite staleže, zanimanja, jesmo li neuki ili učeni, svi smo kršteni snagom Kristovoga Duha i svima nam je na različite načine povjereno evanđelje, to neizmjerno blago. S puninom vjere i sa srcem poučljivim budimo njegovi svjedoci, navjestitelji svemu stvorenju.