Select Page

Velika subota

 

Kristovo je tijelo predano zemlji. U Vjerovanju molimo da je Krist sišao nad pakao. Šutnja i tišina Velike subote ispunjene su osjećajem potpune napuštenosti, usamljenosti, mraka, smrti Boga. Ovaj dan kao da je slika našega vremena. Kao da nas je Bog napustio. Mrtav je, kako je snažno uskliknuo Nietzsche. A svuda oko nas užas. Nas sveučilištarce ovih dana posebice pogađa vijest o nasilnoj smrti studenata, sveučilištaraca na Sveučilištu u Garissi, u Keniji. Ubijeno je 147 studenata, mladih ljudi koji su bili željni znanja, koji su se družili i sanjali i stvarali bolji svijet. Njih se teroristi najviše boje. Mladih ljudi koji misle, koji sanjaju, koji žele drugačiji svijet. Zato ih žele uništiti i prestrašiti. A nama se čini da i Bog šuti.

Krist je sišao nad pakao. On, sama ljubav, osjetio je što znači potpuna napuštenost, samoća, patnja, smrt. Postala je dijelom njegove otkupiteljske ljubavi. On je prisutan i u toj nemoći, šutnji, samoći, smrti. Kristovo je tijelo predano zemlji, s njom je sjedinjeno kako bi proklijala novim životom. U šutnji Velike subote otkrivamo mnoštvo pitanja koja nas muče, ali i pozivaju da vidimo i osjetimo da Isusova smrt iz ljubavi ne može ništa drugo nego proklijati ljubavlju i tamo gdje se čini da je smrt zadnja riječ.

prof. dr. sc. Željko Tanjić