U petak 5. lipnja 2020. u dvorani “Blaženi Alojzije kard. Stepinac” održan je oproštajni susret treće godine sveučilišnog preddiplomskog studija Odjela za sestrinstvo.
Susretu sa studenticama i studentima prisustvovao je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić, prorektorica za nastavu izv. prof. dr. sc. Ines Sabotič, prorektor za znanost prof. dr. sc. Hrvoje Štefančić, pročelnica Odjela za sestrinstvo izv. prof. dr. sc. Marta Čivljak, sveučilišni kapelan Odilon Singbo te drugi profesori, nastavnici i asistenti Odjela za sestrinstvo. Susret je započeo zajedničkom molitvom koju je predvodio sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singbo.

Rektor Tanjić obratio se studenticama i studentima rekavši da mu je bilo lakše doći na ovaj susret, za razliku od drugih Odjela koji su obilježili zadnji dan nastave na diplomskoj razini, jer vjeruje da će većina studenata generacije nastaviti svoj studij i na diplomskoj razini i da će njihov smijeh, pripreme za ispite još dvije sigurne godine ispunjavati hodnike Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

“Sjećam se vaših početaka i uplašenih pogleda u Velikoj dvorani Hrvatskog katoličkog sveučilišta na prvi akademski dan prije tri godine. Od toga dana do danas vidim vaš napredak, vašu samostalnost, vašu sigurnost u javnim nastupima. ” – istaknula je pročelnica Odjela za sestrinstvo izv. prof. dr. sc. Marta Čivljak

Studentica Kristina Skoko zahvalila je svim kolegicama i kolegama na tri godine studiranja, zajedništva i prijateljstva te složnosti unatoč brojnim razlikama između njih 39:

Sada, nakon tri godine ovog predivnog studentskog putovanja i zahvaljujući suživotu sa svima vama, usudim se reći drugom obitelji, spremni smo staviti točku na i ovoj jedinstvenoj epohi osobnog i profesionalnog uspona, obilja uspomena, steknutih hvalevrijednih iskustava te usvojenih znanja i vještina! No, pripremajući ovaj govor i razmišljajući što, kako i na koji način sažeti više od tisuću dana u jednu smislenu cjelinu, a da pri tome ostanem dosljedna i objektivna, odlučila sam da ću ipak morati iskoristiti ovu priliku i u čast novog početka, uputiti par iskrenih riječi kolegicama i kolegama, njih 39, jer vjerujem da mi neće zamjeriti i da bi oni učinili isto!
Drage kolegice i kolege, bila mi je neopisiva čast upoznati vas i zajedno sa svima vama dijeliti trenutke provedene na HKS-u, predavanjima, seminarima, diskusijama, aktivnostima i na kliničkim vježbama gdje smo, svatko na svoj način s autentičnom osobnošću, iskazivali ljubav i predanost prema svakom potrebitom i zdravom čovjeku. Posebno se zahvaljujem onima koji su unatoč neslaganjima, različitim mišljenjima, stavovima i uvjerenjima uvijek bili spremni priznati svoje slabosti ili greške i osvijestiti se da nitko od nas nije bolja ili lošija medicinska sestra/tehničar od drugoga, nego da smo svi najbolja verzija sebe u danom trenutku ukoliko smo se to trudili biti. I želim vam uputiti posljednju misao ovog govora, a to je da se oslobodite osjećaja rivalstva, natjecanja, prestiža, napetosti, utrke. Studiranje je najljepše kada ga ne svodimo na borilačke tenzije, nego na umijeće umjetnosti – slobodoumnost i odvažnost biti drugačiji. Svijet je toliko velik, mogućnosti u sestrinstvu su beskrajne, a naše individualne želje su samo naše, a kada sanjamo  – ne sanjamo isto. Ne brinite, snove i želje vam nitko ne može oduzeti!

 

***

Istoga dana u 17 sati uslijedio je susret s trećom godinom izvanrednog preddiplomskog sveučilišnog studija Odjela za sestrinstvo kojeg je moderirala predstavnica studenata izvanrednog dipl. studija sestrinstva Katarina Žitnjak Glavač. Susret je započeo zajedničkom molitvom koju je predvodio sveučilišni kapelan vlč. Odilon Singbo, a sve prisutne pozdravio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić kji je istaknuo: “Studij uz rad je jako težak, tome smo posebno svjedočili posljednja dva mjeseca za vrijeme trajanja pandemije. Hvala vam što ste odabrali Hrvatsko katoličko sveučilište za svoj studij i što ste nam dali povjerenje. Želim vam puno uspjeha i Božjeg blagoslova u daljnjem radu.”

Pročelnica Odjela za sestrinstvo izv. prof. dr. sc. Marta Čivljak zahvalila je svima na požrtvovnosti, upornosti i strpljenju tijekom studija: Ovo je uvijek vaše Sveučilište i uvijek se dobrodošli, hvala vama što ste nam dali priliku da vas podučavamo, ali znajte da smo i mi puno naučili od vas. 

U nastavku prigodnog programa studentica Katarina Žitnjak Glavač zahvalila je svim profesorima, nastavnicima i asistentima koji su svim kolegicama i kolegama uvijek bili dostupni i puni razumijevanja za njihove dnevne i noćne smjene te je nastavila prigodnim govorom:

Kolegice i kolege, posebno se želim obratiti vama jer ne znam hoće li više biti prilike za to. Zaista sam sretna što sam vas upoznala i što ste sa mnom dijelili ove godine, Možda sam ponekad bila naporna, pogotovo kada sam pitala želite li sudjelovati u akcijama, i zaista jeste, od srca vam hvala, na svakoj akciji, i Uskrsnim i Božićnim i akciji Daj 5 za Benin, hvala vam na nesebičnosti.  Vas sam na samom početku nazvala ustrajnima jer znam koliko je truda, napora, znoja pa čak i suza potrebno da se dođe do ovoga trenutka. Hvala vam što ste bili uzorni, radišni i uporni, ali prije svega vam zahvaljujem jer ste bili ljudi. Ljudi sa svim svojim manama i vrlinama; ljudi koji su uvijek bili spremni na suradnju i pomaganje. Hvala vam što niste sumnjali – niti u sebe, niti u druge. Nije lako raditi i studirati, a kamo li imati snage još i za obitelj, koja je najvažnija od svega ovoga. Vjerujem bilo je mnogo neprospavanih noći, umornih dana, čitanja mnogih literatura kako bi se postigao željeni uspjeh, al eto, uspjeli ste. Svi oni strahovi brzo se zaborave kada dođe kraj. Čestitam svima koji su uz posao i studiranje uspjeli urediti i napisati udžbenike, pisati znanstvene radove, sudjelovati na simpozijima i sl.   Nastavite ovim putem dalje, budite uvijek spremni pomoći drugima. Neka u vama uvijek bude zrno empatije. Naići ćete ponekad na teške situacije i strahove, misleći da sve što radite je uzalud, da to nitko ne cijeni,  ali kako bi rekla naša zaštitnica sv. Majka Tereza „ nema veze, čini dobro“. Ovo je bilo predivno razdoblje naših života; prepuno novih iskustava, rada, padova i ponovnog ustajanja. Bez vas ništa ne bi bilo isto. Hvala vam što ste bili svoji.

Na samom kraju uslijedilo je zajedničko fotografiranje i prigodno druženje koje su priredile studentice i studenti.