Dragi nastavnici i djelatnici,

vjerujemo da nas ovi “nepredvidljivi događaji” (potresi) i “nevidljive prijetnje” (pandemija novog korona virusa) dovode u priliku da živimo u ovom vremenu s posebnom opreznošću i da osjećamo određeni teret odgovornosti. Iako nas je izvuklo iz naših “zona sigurnosti” i natjeralo da učimo neka nova ponašanja, protokole (vezano uz strože mjere higijene i održavanje socijalne distance) također nas je potaknulo da razvijamo nove vještine (korištenje tehnologije i održavanje nastave na daljinu), da pokažemo nove i dublje razine brižnosti jedne za druge i da svojom spremnošću i fleksibilnošću u promjenama i mi održavamo ovaj naš dio sustava kako bismo što djelotvornije pomogli i našim studentima, a i široj zajednici. U ovim prilikama također do izražaja dolaze i važnost znanosti i struke u pristupanju osobama i samoj situaciji, a mnogi su se i na te načine angažirali kroz znanstveni i stručni rad, istraživanja i pisanje. No, u ovom smislu mi smo i odgajatelji i svojim primjerom (oko poštivanja uputa koje vrijede za sve građane) te svojom blizinom našim studentima pružamo podršku i stvaramo mrežu zajedništva i podrške koja čini uvjete koji štite razvoj pojedinca u ovim nesigurnim uvjetima.

Tako na osobit način, osim što otkrivamo u ovim vremenima nove dimenzije nepredvidljivosti, izražavanja bliskosti, odgovornosti i vjere, otkrivamo i nove dimenzije služenja. Ono što može biti korisno u ophođenju sa studentima jest da i vi pokažete svoje osjećaje, a ne da potiskujete svoje osjećaje i reakcije. Tada će i naši studenti imati osjećaj da ih razumijete te da i oni smiju pokazati kako im je u ovim okolnostima. Možete s njima razgovarati o tome što se događa, a ne ponašati se kao da se ništa ne događa ili izbjegavati razgovor o utjecaju koji ovi događaji imaju na nas. To ne znači baviti se isključivo tim okolnostima, ali ipak biti raspoloživi za razgovor. Možda ih možete potaknuti da napišu štogod o vlastitom doživljaju ili ga izraze na koji drugi konstruktivan način. Ukoliko nisu katkad u dovoljnoj mjeri koncentrirani ili ne uspijevaju na adekvatan način izraditi zadatke koje ste im zadali, imajte razumijevanja. Ukoliko primijetite da imaju značajnih teškoća u nošenju s ovim okolnostima saslušajte ih te ih možete potaknuti da potraže i podršku javljanjem na: psih.savjetovaliste@unicath.hr.

Ipak i mi smo samo ljudi te smo i sami ranjivi u ovim okolnostima. Pritom možemo doživjeti osjećaj ugroženosti nas samih, onih koji su nam bliski, osjećaj nesigurnosti i nepredvidljivosti svijeta u kojem živimo kao i vlastitu bespomoćnost. Sve to može biti dodatno otežano osjećajem odgovornosti koju kao nastavnici i odgajatelji imamo prema studentima i potrebom da naše studente zaštitimo i pružimo im sigurnost. Biti hrabar, odgovoran i aktivno sudjelovati u održavanju sustava u ovim vremenima, ne znači biti nedodirljivi, nego se hrabro suočavati s onim okolnostima u kojima živimo. U nastavku donosimo nekoliko smjernica i za vlastitu psihološku zaštitu preuzetih s  linka.

 

SAMOZAŠTITA ZA ODRASLE

Kad izvanredan događaj pogodi zajednicu, stvara se intenzivno emocionalno stanje koje utječe na pojedinca i zajednicu. Sam događaj može izazvati posebno intenzivne emocionalne reakcije, koje mogu ometati sposobnosti funkcioniranja i tijekom izlaganja samom događaju kao i nakon njega, u različitom vremenskom trajanju za pojedince.

Od trenutka izlaganja samom događaju pa naknadno, možemo primijetiti sljedeće faze:

  • faza šoka (osjećaj otuđenosti, nestvarnosti, osjećaj da nismo svoji, da ne osjećamo vlastito tijelo, prostorna ili vremenska dezorijentacija). Šok je dio akutne fiziološke reakcije na stres i mehanizam je koji vam omogućuje da zadržite određenu odvojenost od događaja, potrebnu da ublažite njen utjecaj i da se nosite s potrebama prvog razdoblja.
  • faza emocionalnog utjecaja: možete iskusiti široki spektar emocija kao što su tuga, krivnja, bijes, strah, zbunjenost i anksioznost. Također se mogu razviti somatske reakcije poput fizičkih tegoba (glavobolja, probavni poremećaji itd.), poteškoće u postizanju stanja smirenosti.
  • faza suočavanja: počinjemo ispitivati ​​što se dogodilo, tražiti objašnjenja, pribjegavajući svim vlastitim resursima (“Zašto se to događa? Što mogu učiniti? Zašto sada? ….”)

Evo najčešćih reakcija na izvanredne situacije koje mogu trajati nekoliko dana i / ili nekoliko tjedana:

  • intruzivnost: ponavljajuće se slike, nenamjerna i nametljiva sjećanja (flashback)
  • izbjegavanje: uzaludni pokušaj izbjegavanja misli ili osjećaja povezanih sa događajima. nemogućnost približavanja onoga ili onome što se odnosi na izvanredni događaj.
  • depresivno raspoloženje i / ili perzistentne i negativne misli: negativna uvjerenja i očekivanja o sebi ili o svijetu (na primjer, početi negativno misliti o sebi i / ili svijetu, „svijet je potpuno opasan“)
  • perzistentna i iracionalna krivnja prema sebi ili okrivljavanje drugih zbog izazivanja traumatičnih događaja ili njegovih posljedica, a posebno pr. posljedica toga što smo živjeli u izravnom kontaktu ili iskustvu zaraze
  • krivnja za preživljavanje (pr. obzirom na potres) ili nezaraženost
  • trajne negativne emocije povezane s traumom (na primjer, osjećaj straha, užasa, bijesa, krivnje, srama, čak i dugo vremena nakon što se čini da se situacija poboljšava)
  • poteškoće sa spavanjem i / ili poteškoće u jedenju: poteškoće u snu, česta buđenja i noćne more ili hipersomnija, drugim riječima spavanje mnogo više sati
  • znatno smanjen interes za ugodne aktivnosti

Manifestiranje, trajanje i intenzitet tih reakcija mogu biti drugačije za svakoga.

 

ŠTO MOŽETE PODUZETI

  • znati kako prepoznati svoje emocionalne reakcije i poteškoće koje možete imati: ne poričite svoje osjećaje, ali sjetite se da je to normalno i da svatko može imati emocionalne reakcije zbog takvog neočekivanog i tragičnog događaja; pratite svoje fizičke i emocionalne reakcije
  • zapamtite da niste sami, nego ste dio sustava i organizacije koja može pružiti podršku i pomoći čak i emocionalno i psihološki
  • razgovarajte o kriznim događajima: to pomaže u oslobađanju emocionalne napetosti
  • poštujte emocionalne reakcije drugih, čak i kad su potpuno različite od vaših i nerazumljive s vašeg stajališta
  • pokušajte biti u kontaktu virtualnim kanalima s ljudima u iz svojeg života i nastojte zadržati pomalo predvidljivu svakodnevnu rutinu
  • zatražite pomoć od pouzdanih ljudi: onih osoba od kojih se osjećate prepoznatima i s kojima se osjećate sigurno
  • odvojite vrijeme za oporavak, osluškivanje potreba i distanciranje od događaja ili aktivnosti vezanih uz njega (spavanje, odmaranje, razmišljanje, plakanje, komunikaciju s voljenim osobama itd.)
  • zaštitite vlastitu emocionalnu ravnotežu korištenjem ponuđenih sistema podrške
  • kada i ako je moguće, potražite psihološku potporu orijentiranu na preradu traumatičnih reakcija nakon događaja
  • ograničite uporabu medija na točno određeno doba dana: ljudi u izvanrednim i traumatičnim okolnostima imaju prirodnu potrebu dati smisao onome što se dogodilo i soga troše puno vremena u potrazi za vijestima, ali potrebno je zaštititi se od pretjeranog izlaganja
  • privilegirajte kao izvore informacija prije svega službene kanale poput Ministarstva zdravstva i Zavoda za javno zdravstvo
  • poštujte higijenska pravila koja preporučuje Ministarstvo zdravstva
  • zapamtite da pozitivan stav pomaže vama i zajednici

Ana Haramina, mag. psych.
asistentica na Odjelu za psihologiju HKS-a