Predstavljena Spomenica o prvom desetljeću Hrvatskog katoličkog sveučilišta “Znak nade”

U četvrtak 14. prosinca 2017. godine u Velikoj dvorani Hrvatskoga katoličkog sveučilišta održana je promocija Spomenice o prvom desetljeću Hrvatskog katoličkog sveučilišta „Znak nade“. Predstavljanju su prisustvovali mnogi ugledni gosti, nastavnici, studentice, studenti i djelatnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Spomenicu koja prikazuje prvo desetljeće rasta, uspjeha i razvoja Hrvatskog katoličkog sveučilišta uredio je prorektor za međunarodnu suradnju i počasni građanin grada Zagreba prof. dr. sc. Emilio Marin, a predstavili su je rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican, rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Damir Boras, studenti Hrvatskog katoličkog sveučilišta Veronika Novoselac i Mislav Vuković i sam urednik prof. dr. sc. Emilio Marin.

„Hvala na časti koju ste mi ukazali da prvi govorim o Spomenici Hrvatskog katoličkog sveučilišta u kojoj je prikazan, nekom će se učiniti malo, ali vjerujte dovoljno za prikaz jedne tradicije koja je započela prije deset godina. Moto „Lux Vera“, „Istinsko svjetlo“, znači da je ovo Sveučilište istinski predano znanosti i traženju istine i u tome vam svima želimo puno strpljenja, ustrajnog rada i uspjeha.“ – zaključio je Rektor Boras.

Rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican sebe je nazvala i gostom i domaćinom Hrvatskog katoličkog sveučilišta te istaknula: „Sebi pripisujem dvostruku čast da Vam se danas obratim. Pozdravljam sve prisutne i u svome današnjem govoru predstavit ću vam stvari iz dva kuta. U prvom ću se vratiti deset godina unazad kada sam uputila kritiku zbog neosnivanja katoličkih odgojno obrazovni institucija u Hrvatskoj od Domovinskog rata na ovamo. Moja kritika je bila istovremeno i poziv i potpora za življenje demokratizacije hrvatskog društva napose u području odgoja i obrazovanja. Prošlo je osamnaest godina od osamostaljivanja Republike Hrvatske kada je osnovana prva katolička osnovna škola, iako njihov broj danas stidljivo raste možemo kazati da je odgojno – obrazovna vertikala katoličkih odgojno – obrazovnih ustanova postojana. Slijedom toga sasvim je logično imati Hrvatsko katoličko sveučilište. Drugi kut moga gledišta je onaj suradnički koji je dozrijevao kako je Sveučilište sazrijevalo te sam osobito sretna našom suradnjom na razvoju Programa za stjecanje kompetencija nastavnika koji se i dalje lijepo i stabilno razvija.“ – istaknula je prof. dr. sc. Vican.

Studentica Odjela za komunikologiju i magistra povijesti Veronika Novoselac rekla je da ime „Znak nade“ – obuhvaća Sveučilište koje neprestano raste ne samo prostorno, već i duhom te je nastavila: „Naime, svjesna dužnosti poučavanja i Kristovog poslanja kao univerzalne i isključive ponude nade za čitavo čovječanstvo, Crkva je od samih početaka tu Kristovu nadu odnosno jedinstvenu viziju svijeta i čovjeka u svjetlu kršćanske Objave nastojala uobličiti u znanstveni sustav koji će čuvati jedinstvo vjernika, ali i braniti te naviještati evanđeosku poruku. Upravo je stoga, a u okvirima povijesnih činjenica, Sveučilište izrazito kršćansko iznašašće. Ova Spomenica pritom je dokaz kako možda nećete postići sve ciljeve koje ste si postavili jer ih nitko ne postiže, ali ono što je stvarno bitno je imati ciljeve prema njima ići punim srcem imajući na umu onu Vergilijevu Mogu jer misle da mogu.“ Svoj govor magistra Novoselac je završila riječima: “U konačnici, svaka bi knjiga trebala voditi mudrosti, suosjećanju, radosti ili koristi. Kako je nada žuđeni cilj, ljubav cesta što do njega vodi, a hrabrost motor koji nas pokreće, monografija spomena o desetljeću postojanja Hrvatskog katoličkog sveučilišta ponos su i motivacija daljnjeg rasta, izvrsnosti, učenja, sebedarja, strpljivosti, molitve i pouzdanja u Božju providnost.“

Svoje početke na Odjelu za psihologiju prepričao je student Odjela za psihologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta Mislav Vuković: „Dolaskom na Sveučilište kao dio treće generacije studenata psihologije, nisam imao konkretna očekivanja povezana s kvalitetom studiranja na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Moj prvotni dojam HKS-a bazirao se na iskustvima koja sam prethodno pročitao na raznim forumima, ali i iskustvima koje sam dobio slušajući priče zaposlenih na Sveučilištu. Uzevši u obzir te dvije različite strane koje su tada imale donekle oprečna mišljenja, pokušao sam izvući ono najbolje iz svakog iskustva. Prvi dolasci na predavanja svakako su bili prožeti nervozom, zbunjenošću i strahom od nepoznatog. Prvi snažniji utisak na mene koji mi je usadio nadu da će sve biti dobro ostavio je mentorski sustav studenata na Sveučilištu gdje svaki novi student dobiva svog mentora s više godine studija koji služi kako bi mu pomogao u što lakšoj akomodaciji na studij i na sve ono što osobu očekuje dolaskom na studij. Svakako je boljem početku studentskog života pripomogla i stvorena obiteljska atmosfera među studentima, nastavnicima i ostalim osobljem Sveučilišta koja se i danas održava unatoč većem broju studenata koji prolaze hodnicima.” Osvrnuvši se na Spomenicu rekao je kako “Hrvatsko katoličko sveučilište svojim radom može biti taj „znak nade“ u kojemu će mnogi vidjeti bolju perspektivu za naše društvo i koji će pokazati put kojim zajednički trebamo hoditi i koji obiluje mirom, uvažavanjem i poštovanjem.”

„Kao urednik Spomenice, ponosan sam i zahvalan da su o našoj Spomenici o 10. obljetnici Hrvatskog katoličkog sveučilišta popodne govorili rektori najstarijih hrvatskih sveučilišta: rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, sveučilišta koje će do dvije godine slaviti 350. obljetnicu, i rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican, sveučilišta koje se diči svojim počecima iz 1396. godine. Naše je sveučilište, prema njima beba, koja ima krštenicu staru 10 godina ali živi zapravo tek 7 godina.“ – započeo je svoj govor prorektor za međunarodnu suradnju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu prof. dr. sc. Emilio Marin te je nastavio:  „Puno znači kad su čelnici ovih naših dičnih, najstarijih, sveučilišnih institucija odlučili pohvaliti ovu Spomenicu o našem prvom, malom, jubileju. Spomenica nije povjesnica, to je knjiga u spomen na nešto, a to nije povijest nekog događanja, neke institucije; povijest se ostavlja za neku drugu prigodu, zreliju obljetnicu, jer bi bilo pretenciozno već sad govoriti ili pisati o povijesti nakon samo deset godina od utemeljenja.“ Svoj govor prorektor Marin je  zaključio riječima: „Imajući u vidu riječi koje su nam se udostojali podariti i visoki državni, gradski, znanstveni i sveučilišni čelnici, one koje su izabrane u ovoj Spomenici da bi predstavljale očekivanje, koje široka sredina, mnogo šira od one striktno katoličke, ima od našeg Sveučilišta, kao i – što bi se engleski reklo last but not least – ono što su sad iskazali naši studenti Mislav Vuković i Veronika Novoselac, rekao bih da su ova Spomenica, kao i Sveučilište, koje je ona, imajući u vidu obrazložene postulate a u sad naznačenim okolnostima, željela predstaviti, došli u pravi trenutak. Mi smo svoje učinili objavom ove Spomenice, a vi, dragi studenti, prvenstveno, budući da ste vi brojniji od nas, pa onda i mi drugi, nastavnici i prijatelji ovog Sveučilišta, čuvajmo je, prelistavajmo i ponešto iz nje čitajmo, do neke druge spomenice koja će doći za neki zreliji jubilej!

 

Završnu riječ svima prisutnima uputio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić: „Želio bih na kraju prvog djela našeg druženja zahvaliti svima onima koji su omogućili izdavanje Spomenice, hvala dragim predstavljačima koji su došli i koji su nas obogatili svojim riječima i prisustvom. Podrška javnih Sveučilišta u Republici Hrvatskoj našem Sveučilištu, posebice podrška Sveučilišta u Zagrebu i Zadru nama je iznimno važna jer mi se učimo hodati i unatoč brojnim prijeporima mi u međusobnoj suradnji imamo vašu podršku i znak nade koja nam pomaže u daljnjem razvoju i na tome vam od srca hvala.“

Program su skladnim muziciranje oplemenile studentice Odjela za sociologiju Monika Krijan na harfi i Marija Žagmeštar na flauti skladbama  “Green Sleeves” i „Tiha noć“.

 

 

 

 

 

Ostale objave

Najave događanja