U srijedu 5. lipnja 2019. u dvorani „Blaženi Alojzije kard. Stepinac“ Hrvatskog katoličkog sveučilišta održana je treća i posljednja znanstvena tribina u ciklusu „Svemir na različitim skalama – postignuća, otvorena pitanja i budući istraživački smjerovi“.
Sama tribina nosila je naziv „Svemir – teorijske spekulacije i istraživačke vizije“, a panelisti dr. sc. Marina Novina s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Hrvoje Štefančić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, dr. sc. Dejan Vinković s Instituta sinergije znanosti i društva te dr. sc. Vibor Jelić s Instituta Ruđer Bošković pokušali su odgovoriti na zahtjevna pitanja o multiverzumu, budućnosti opservabilnog svemira i njegovih struktura te o životu van Sunčevog sustava.

„Potraga za životom izvan Zemlje ima dva glavna smjera. Jedan je potraga unutar Sunčevog sustava, gdje se robotskim sondama ili u meteoritima traže tragovi života. Drugi smjer je pokušaj detekcije biomarkera u atmosferi planeta oko drugih zvijezda. Biomarkeri su molekule koje nastaju kao produkt metabolizma živih organizama. Problem je da za takve molekule otkrivamo i da postoje mehanizmi pomoću kojih opstanu u velikim koncentracijama u atmosferi i na anorganski, bez-životni način“, ustvrdio je dr. sc. Dejan Vinković s Instituta sinergije znanosti i društva.
„Jedno od većih uspjeha nuklearne fizike i astrofizike je razumijevanje procesa tvorbe kemijskih elemenata od kojih smo i mi sami izgrađeni. Na samom početku svemira u tzv. primordijalnoj nukleosintezi prvo su nastali uglavnom helij i litij, dok je vodik, najzastupljeniji element u svemiru, nastao tek oko 380 000 godina nakon Velikog praska. Većina ostalih elemenata je nastala u zvijezdama te pri eksplozijama i sudarima zvijezda. Zanimljivo je da organske molekule ne pronalazimo samo na Zemlji, već su detektirane na raznim tijelima unutar Sunčevog sustava te u međuzvjezdanoj materiji. Ova mjerenja podupiru mogućnost postojanja i razvoja života izvan Zemlje, tj. da život na Zemlji nije jedinstven u svemiru“, u svom je izlaganju rekao dr. sc. Vibor Jelić s Instituta Ruđer Bošković.
„Pri govoru o teorijskim spekulacijama i istraživačkim vizijama bilo bi dobro usmjeriti pažnju na narav znanosti i narav predmeta njezina istraživanja, u ovom slučaju na narav fizike i narav svemira, jer poznavanje naravi same znanosti i naravi predmeta njezina istraživanja pomaže nam otkriti prednosti ili slabosti, te svakako domete i realnu vrijednost novih spekulacija na što upućuju npr. Sabine Hossenfelder; Carlo Rovelli; George Ellis i dr. Ideja multiverzuma, pitanje budućnosti opservabilnog svemira i njegovih struktura, a ponajviše traganje za novim tragovima života, aktualnije su spekulacije suvremenog (znanstvenog i neznanstvenog) diskursa o svemiru. No, navedene spekulacije ili istraživačke vizije treba propitati u kontekstu naravi fizike i naravi svemira kao predmeta istraživanja. U tom smislu nameću se pitanja kao što su: Može li o multiverzumu fizika išta reći? O čemu se točno pitamo kada pitamo o budućnosti svemira ili tragovima života?“, upitala se dr. sc. Marina Novina s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

„U promišljanju svemira se nameće i pitanje prirode i svojstava nama opažački nedostupnih njegovih dijelova. Iako postoje mnoge rasprave, pa i oprečna mišljenja je li takvo pitanje u domeni empirijske znanosti, pa i je li ono uopće znanstveno, ideja o mnogim domenama svemira s potencijalno jako različitim fizikalnim zakonima i parametrima je u zadnjih dvadesetak godina dobila mnogo prostora u akademskim krugovima. Općenitije, ideja o mnogim svemirima, na koju se često referira kao na hipotezu multiverzuma (koja pak ima niz svojih varijanti), svoju najjaču argumentaciju crpi iz rezultata teorije superstruna, odnosno tzv. M teorije. Naime, navedene teorije predviđaju postojanje ogromnog broja različitih kvantnih vakuumskih stanja koja u principu mogu biti realizirana u stvarnosti i voditi na svemire, odnosno domene u svemiru, vrlo različitih svojstava. Ipak, s fizikalne točke gledišta, radi se o predviđanjima teorije za koju još nemamo nikakve izravne eksperimentalne ili opažačke potvrde, o pojavama (različite domene u svemiru) za koje u ovom trenutku smatramo da nisu dostupne opažanju. Mišljenja sam da se radi o vrlo spekulativnim tvrdnjama za koje je neizvjesno da li će ikada biti provjerene, te da li su uopće provjerljive. Stoga i oslanjanje različitih varijanti antropijskog tumačenja opservabilnog svemira na hipotezu multiverzuma, takvim varijantama pridaje sličan spekulativni status, u mjeri u kojoj se na hipotezu multiverzuma oslanjaju“, ustvrdio je prof. dr. sc. Hrvoje Štefančić, prorektor za znanost Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Tribina „Svemir – teorijske spekulacije i istraživačke vizije“ kao i ostale u ciklusu znanstvenih tribina „Svemir na različitim skalama – postignuća, otvorena pitanja i budući istraživački smjerovi“ završila je brojnim pitanjima i komentarima publike na koje su panelisti davali svoje stručne odgovore.