Održan je znanstveni skup „Zbrinjavanje kozaračke djece i dječje prihvatilište u Sisku 1942.-1943.”

Znanstveni skup „Zbrinjavanje kozaračke djece i dječje prihvatilište u Sisku 1942.-1943.” u organizaciji Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog katoličkog sveučilišta, a pod pokroviteljstvom Sisačke biskupije održan je u biskupskom dvoru u Velikom kaptolu u Sisku u petak 30. studenoga 2018.

Pozdravnu riječ, u ime organizatora, uputio je predsjednik Organizacijskog odbora sisački biskup Vlado Košić, potpredsjednica Organizacijskog odbora simpozija predstojnica Odsjeka za povijest Hrvatskih studija doc. dr. sc. Vlatka Vukelić te u ime Hrvatskog katoličkog sveučilišta prorektor za organizaciju i poslovanje prof. dr. sc. Gordan Črpić, koji su istaknuli veliku važnost ovoga skupa za rasvjetljavanje povijesnih činjenica o ovoj kontroverznoj temi.

Znanstveni skup za cilj je imao na znanstvenim temeljima dati kvalitetan doprinos razumijevanju problematike, a upravo to je uključivalo preispitivanje činjenica vezanih uz rad i djelovanje spomenutog Dječjeg prihvatilišta u Sisku (1942.-1943.).

Lakšem rasvjetljavanju ove teme doprinijela je i multidiscipliniranost samoga skupa gdje su svoje viđenje osim povjesničara dali i sociolozi, teolozi i drugi znanstvenici, a sve u svrhu stjecanja što potpunijega i kvalitetnijeg rasvjetljavanja sudbine kozaračke djece i rada Dječjeg prihvatilišta u Sisku.

Predavanje „Sudbina djece u NDH – izvor polemika ili Opći uvod u temeljnu problematiku znanstvenog skupa“ izv. prof. dr. sc. Mario Kevo, pročelnik Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta, koji je ukratko ukazao na temeljnu problematiku skupa, odnosno na sudbinu djece u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Osim sudbine djece, pročelnik Kevo je govorio o pomaganju i zbrinjavanju djece, odnosno ukazao je kako su, osim Diane Budisavljević, u pomaganju djece sudjelovali i Hrvatski Crveni križ, Odjel za udružbu Ministarstva zdravstva i udružbe NDH, Međunarodni odbor Crvenog križa, Međunarodni Crveni križ te Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

Posebna vrijednost ovog znanstvenog skupa bili su i živi svjedoci događaja u Sisku tijekom 1942. i 1943. koji su vlastitim svjedočenjem potvrdili zaključke znanstvenih istraživanja, ali i oštro osudili laži kojima se služe pojedini povjesničari i političari kada se govori o dječjem prihvatilištu u Sisku.

Svi izlagači bili su složni u činjenici kako ne postoji niti jedan dokument koji bi pokazao kako se u Sisku za vrijeme Drugog svjetskog rata nalazio logor za djecu te da je bilo mučenja djece ili nasilnog oduzimanja života.

„U Sisku nikada nije dokazana namjera izdvajanja kozaračke izbjegličke djece, njihovo smještanje u udaljene objekte na osami, već je štoviše pokušan njihov integritet u gradski život, iako je to posredno izazvalo epidemiju takvih razmjera da su gradske škole morale biti zatvorene. U četiri gradska objekta Prihvatilišta (Sokolana, Samostan sv. Vinka, Reissovo skladište, škola u Novom Sisku) koja su međusobno bila u neposrednoj blizini, pomoć su pružale stalno prisutne djelatnice Hrvatskog Crvenog križa, časne sestre i volonterke Ženske ustaške loze, uz dio žena koje su bile lišene slobode te prebačene na rad u prihvatilišta.

Mortalitet je bio iznimno velik u prvim danima prihvata djece, no do kraja 1942. sveden je na pojedinačne slučajeve. Neka od izbjegličke djece, koja nisu kolonizirana u samome Sisku i okolici, ostala su u samostanskim prostorijama sv. Vinka do kraja rata. Većina od 6000 djece spašena je, unatoč katastrofalnim prognozama liječnika koji su zaprimili djecu i prognozirali mortalitet od 90%. Forenzička istraživanja dala bi precizne podatke o tim događajima. Uz opću neimaštinu i glad, preuzimanje brige za tzv. Kozaračku djecu, bio je pothvat nevjerojatne kršćanske uljudbe i velikoga srca koje su Siščani pokazali kroz humanitarno djelovanje u Velikom ratu, Drugom svjetskom ratu, Križnom putu i Domovinskome ratu. Rijeke izbjeglica i prognanika prošle su ovim gradom, a za neke od njih on je postao i dom. Građani Siska ponosni su na svoju emociju, na svoju humanost i kada su prilike nehumane te na pijetet iskazan žrtvama ratnih stradanja na ovome području“, stoji u priopćenju sudionika skupa.