Suočeni sa okolnostima u kojima živimo, ne učimo samo nova pravila ponašanja ili nove vještine te ne pokušavamo samo uspostaviti ili održati ravnotežu u našem mentalnom zdravlju. Postavljamo, naime i pitanja smisla te postajemo duboko svjesni da o kvaliteti našeg odgovora, reakcije na te uvjete i na pitanja koja doživljavamo, ovisi kakvu će ulogu ove okolnosti imati u priči našega života. Hoće li ove prilike otvoriti prostore za učenje i rast ili nas zatvoriti u neku drugu vrstu izolacije – onu koja ne štiti, već naprotiv više izlaže štetnim utjecajima?

Život je dinamična stvarnost i bilo bi potpuno iskrivljeno očekivati da je moguće zauzeti jedan i jedinstven pogled i ostati nepomični u toj poziciji. Jasno je da izvanredne prilike uvijek iznova mogu pokretati strahove, ali u pokušaju da dademo značenje i da aktivno odgovaramo pozivu na život imamo mogućnost jednako tako uvijek iznova, nakon možda i proživljenog straha, koračati dalje.

Slika u nastavku, koju ste vjerojatno imali prilike već i vidjeti na nekim društvenim mrežama, prikazuje na jednostavan način kamo ili u kojem smjeru možemo iskoračiti kada se suočimo sa neminovnim strahovima koje donose izvanredne prilike i na koji način otvaranjem iskustvu, kroz učenje, možemo početi transformirati iskustvo ovih okolnosti u iskustvo integriranog rasta.

Ana Haramina, mag. psych.