Život Crkve u doba koronavirusa

Primjeren odgovor Crkve na pandemiju koronavirusa bilo je pitanje na koje su u Argumentima HKR-a u četvrtak odgovarali rektor Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, liturgičar s KBF-a u Zagrebu mr. Milan Dančuo i glavni urednik Hrvatske katoličke mreže dr. sc. Siniša Kovačić.

 

Rektor Tanjić je podsjetio da su prvi dani nastave na daljinu na HKS-u jako dobro prošli, da su studenti odlično odgovorili te da sveučilište izvrsno funkcionira. “Samo smo promijenili način rada, ali i dalje ostvarujemo svoje poslanje. Najvažnije je ne podleći panici i kroz krizu proći u duhu poniznosti i odgovornosti. Nova situacija traži kreativnost, a kriza može donijeti nešto drukčije”, podsjetio je dr. Tanjić.

Željko Tanjić

Dodao je kako još ne znamo puno o virusu i strah od neprijatelja je razumljiv, ali mislim da je potrebno sačuvati unutarnji mir i pronaći izvore zajedništva i zajedničkoga života. “Mi vjernici to pronalazimo u svojoj vjeri, u svom odnosu s Bogom i to smo pozvani posvjedočiti. Smrt, patnja i nevolja su sastavni dio ljudskoga života. Možda smo ponekad u svojoj duhovnosti počeli razmišljati kao da onaj tko vjeruje neće susresti patnju i križ, a zapravo je vjernici itekako susreću, s obzirom da je i sam Gospodin kroz patnju prošao do uskrsnuća.”

“Mora se dogoditi pomak u duhovnosti, a oko sprječavanja bolesti moramo vjerovati stručnjacima te u djelovanju pronaći ravnotežu – kao pojedinci i kao društvo”, zaključio je rektor Tanjić.

Na pitanje koje se može čuti među vjernicima – je li Crkva zabranom misa s narodom napustila Isusa Krista – liturgičar s KBF-a mr. Milan Dančuo naglasio je kako Crkva živi u svijetu i mora svjedočiti kršćansku ljubav i odgovornost za bližnje: “Ako nam Bog nešto privremeno i oduzme, možemo to shvatiti kao poziv da to naučimo više cijeniti i bolje prepoznati snagu euharistije”.

Mise bez naroda su izvanredni način na koji će Crkva živjeti svoju crkvenost

Potom je dodao: “U euharistiji prepoznajemo tu snagu. Crkvi nije uvijek bila najvažnije da vjernici samo nečemu prisustvuju, nego da proslave otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća. To u vjernicima izaziva osjećaje zajedništva. Ako u nekom vremenu pred nama možda neće biti misa s narodom, svećenici će slaviti mise za narod, a zajedništvo se može postići na različite načine. Prilika je to da obnovimo ljubav prema euharistiji i zajedništvo koje je u Crkvi. Iz Italije mi javljaju da, unatoč dramatičnim okolnostima, svjedoče i dubokim izrazima solidarnosti, zajedništva i prave kršćanske ljubavi.”

Što se tiče odredbe slavljenja misa bez naroda, mr. Dančuo istaknuo je da je element zajedništva slavlja vrlo važan, ali misa bez naroda je izvanredni način, ujedno i način na koji će Crkva do daljnjega živjeti svoju crkvenost.

Glavni urednik Hrvatske katoličke mreže Siniša Kovačić zahvalio je svim župnicima koji su već multimedijski opremljeni i koji su izašli ususret, omogućivši prijenose misa. “Prilagodili smo se, dinamizirali program i potpuno se stavili u službu slušatelja”, naglasio je Kovačić.

Situacija u Italiji je teška, ali vjera kao da raste

Hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici Neven Pelicarić telefonom je izvijestio o situaciji u Vatikanu i Italiji, gdje je samo jučer umrlo 475 osoba. “Stanje je ozbiljno, uglavnom smo u karanteni, a kretanje je ograničeno samo na najnužnije. Crkva sv. Jeronima nije župna, ali ipak je zatvorena. U veleposlanstvu je uvijek netko na usluzi. Cijela Italija u sedam ujutro prati Papinu misu iz Svete Marte. Dakle, euharistija se stalno slavi, bez nazočnih vjernika, ali smo duhovno prisutni i možemo se duhovno pričestiti”, poručio je veleposlanik Pelicarić.

Milan Dančuo

Na pitanje ograničavaju li se novim odredbama kriznoga stožera vjerske slobode, rektor Tanjić je naglasio da se bolest prenosi na više načina te da treba sve poduzeti, bilo na civilnom bilo na crkvenom području, kako bi se spriječilo širenje bolesti. Ističući da biskupi, doduše na preporuku Stožera, ali ipak samostalno donose odluke, Tanjić je rekao kako bi crkve svakako trebale ostati otvorene za molitvu.

Usto je naglasio da ova situacija otvara brojna pitanja. Primjerice, ako se, potpuno opravdano, zalažemo za zdravlje naših starijih sugrađana, zašto se ne bismo tako zalagali za apsolutnu zaštitu ljudskoga života od začeća? Rektor Tanjić pozvao je i na oživljavanje kućnih Crkvi:

Mislim da će sada to sve više dolaziti do izražaja, te male, kućne zajednice. Možda je ovo i prilika za svakoga, tko dosad nije “imao vremena” za to, da svakoga dana pročita nekoliko stranica Svetoga pisma i nad njima meditira pa da mu to bude duhovna hrana.

Što se tiče sakramenta bolesničkog pomazanja i ispovijedi, Dančuo je potvrdio da će se dijeliti samo u smrtnoj opasnosti, ako su i svećenik i bolesnik pravilno zaštićeni. “Kolektivno odrješenje, međutim, predviđeno je samo za ekstremne slučajeve. Duhovna pričest može nam pak pomoći da se bolje pripremimo za ponovno primanje sakramentalne pričesti”, zaključio je mr. Dančuo.

 

Tekst, fotografije i video: Hrvatska katolička mreža