Sažetak
Za uspješno upravljanje promjenama u vanjskom svijetu potrebni su otvoreni, dinamični i prilagodljivi umovi. Upravo se zbog toga čini da je kognitivna fleksibilnost ključna sposobnost koja pojedincima omogućuje prilagodbu u novim situacijama te preobrazbu okoline i sebe. U ovom radu bit će istaknute značajke kognitivne fleksibilnosti, zamišljene kao mješavina divergentnih, kreativnih konvergentnih te analitičkih procesa. Isto tako, prikazat će se neki primjeri koji naglašavaju ulogu kognitivne fleksibilnosti u suočavanju s izazovima povezanima s pandemijom COVID-19. Naposlijetku, bit će opisani načini za poboljšanje kognitivne fleksibilnosti, kako kod djece, tako i kod starijih osoba.

Alessandro Antonietti profesor je psihologije i dekan Fakulteta za psihologiju na Katoličkom sveučilištu Svetog Srca u Milanu, Italija. Njegovi interesi odnose se na učenje i kognitivne procese, s fokusom na kreativnost, rješavanje problema i donošenje odluka. Osmislio je alate za procjenu i programe obuke kako bi poboljšao meke i karakterne vještine tijekom cijelog života.

Sažetak
Organized criminal groups have a significant global impact on public security and the economy. More recently, empirical research has started assessing the socio-psychological correlates of criminal groups’ political influence. Criminal groups are capable of undermining governments’ prerogatives. They can replace the state in offering protection, affirming norms, and managing relationships and exchanges within communities. How do these groups gain the legitimacy necessary to engage in such activities? In this talk, I will discuss the idea that organized criminal groups can be conceived as a source of social order alternative to that of the state. I will explore evidence concerning the psychological underpinning that enables these groups to exert power and authority over communities. First, I will introduce a novel theoretical framework – Intracultural Appropriation Theory (ICAT) – that illustrates how criminal groups can gain legitimacy within the community by analysing the role of social identities, cultural values, and ideologies. I will present data from studies conducted in Sicily and Campania, two southern Italian regions strongly affected by mafia groups that demonstrate some of ICAT’s propositions. Next, I will present a novel empirical study of 83 nationally representative samples and more than 120,000 participants. Findings from this study show that, in societies where criminal groups have more influence, the relationship between individuals’ trust in institutions and the endorsement of standards of civic honesty is weaker or even negative. This evidence is consistent with the notion that criminal groups have the power to erode institutions’ reliability as moral referents. Finally, I will discuss directions for future work. Investigating the psychological bases of criminal political power can shed light on how authorities influence people in contexts characterised by multiple powerholders and complex webs of influence.

Giovanni A. Travaglino is Professor of Social Psychology and Criminology in the Department of Law and Criminology at Royal Holloway, University of London. Previously, he held faculty positions in Applied Psychology (The Chinese University of Hong Kong, SZ) and Social Psychology (University of Kent). He is currently the Director of the Institute for the Study of Power, Crime, and Society and the Principal Investigator for the 2021 European Research Council (ERC) StG project “Secret Power”. The ERC project uses cutting-edge quantitative methods to investigate how criminal groups may express political power and control territories in Italy, the United Kingdom, and Japan. His interdisciplinary research interests span topics such as communities’ appraisals of criminal governance, political violence, collective action and the psychological bases of group deviance. Professor Travaglino is the chief editor of Contention with Dr Benjamin Abrams.

Sažetak
Suvremeni način rada i života promijenio je naše razumijevanje i doživljaj ravnoteže poslovnog i privatnog života. Danas tehnologija omogućuje rad osobama s bilo kojeg mjesta i neprestanu zaokupljenost poslom putem pametnog telefona, zbog čega je veza između oporavka te odnosa usklađenosti poslovnog i privatnog života imperativ. Pojedinci su potaknuti na uključivanje i proaktivno organiziranje smislenih aktivnosti za sebe, pritom odlučujući gdje i kako ih izvršiti tako da postignu osobne ciljeve kao i rezultate u različitim životnim domenama, uključujući osobni život. Upravo zato su karakteristike i učinak na poslu, obitelji i osobnom životu usko povezani fenomeni, što je postalo još raširenije tijekom i nakon pandemije COVID-19. Mjere COVID-19 dovele su do kolektivnog rada na daljinu koji zaposlenike stavlja u izazov samoupravljanja radnim i neradnim vremenom. Postavlja se pitanje kako im možemo pomoći da poboljšaju svoje strategije samoupravljanja kada rade od kuće? Polazeći od teorije samoregulacije i teorije resursa koja zahtijeva posao, predlaže se da bi strategije prepoznavanja, tj. emocionalne inteligencije i regulacije vanjskih i unutarnjih zahtjeva i resursa, tj. kreiranje posla, oporavak i upravljanje poslovnim i privatnim životom, poboljšale dobrobit te učinak zaposlenika tijekom rada na daljinu. Tijekom prezentacije raspravljat će se o dokazima o učinkovitim strategijama rada na daljinu, kao i o načinima promicanja tih strategija.

Evangelia Demerouti redovita je profesorica psihologije rada i organizacije na Tehnološkom sveučilištu u Eindhovenu. Od 2015. godine istaknuta je gostujuća profesorica na Sveučilištu u Johannesburgu, Južnoafrička Republika, a od 2017. godine glavna je direktorica za raznolikost na Tehnološkom sveučilištu u Eindhovenu. Njezino je istraživanje usredotočeno na procese koji omogućavaju učinak, uključujući učinke radnih karakteristika, pojedinačne poslovne strategije uključujući kreiranje posla i donošenje odluka, dobrobit na poslu i ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Objavila je preko 250 domaćih i međunarodnih radova i poglavlja u knjigama na tu temu. Godine 2021. bila je rangirana na 573. mjestu najcitiranijih istraživača na međunarodnoj razini  i u različitim disciplinama (https://elsevier.digitalcommonsdata.com/datasets/btchxktzyw/3), kao i među 50 najboljih (na 32. mjestu) najutjecajnijih istraživača diljem svijeta u upravljanju i poslovanju (https://harzing.com/blog/2021/11/top-50-academics-in-business-management-worldwide-new-2021-ranking). Često je pozivana kao glavni govornik na europskim i međunarodnim kongresima, a Europska akademija psihologije zdravlja na radu dodijelila joj je doživotnu stipendiju. Trenutačno je suradnica urednice časopisa Journal of Occupational Health Psychology i članica uredničkog odbora u nekoliko visoko utjecajnih časopisa u svojoj disciplini.

Sažetak
Globalni problemi, kao što su pandemija Covid-a 19, potresi, vremenske katastrofe te političke i ekonomske krize izazivaju intenzivne negativne emocije s kojima se mnogi teško nose. U vrijeme kriza istraživanja su uglavnom usmjerena na negativne posljedice kako na pojedince tako i na institucije, a malo se istražuje potencijal takvih situacija za pozitivni rast. Drugi val pozitivne psihologije (PP) ukazuje na to da negativna stanja i emocije mogu dovesti do pozitivne transformacije i kod pojedinca i kod grupa, ali ona se neće dogoditi sama od sebe.

Na individualnoj razini takvoj transformaciji mogu pomoći različite pozitivne intervencije razvijene u okviru PP koje ne samo što smanjuju stres nego omogućuju ljudima i pozitivnu promjenu te posttraumatski rast. Vjerojatnost da dođe do pozitivne transformacije veća je kod institucijskih pozitivnih intervencija koje su usmjerene na obitelj, škole i radne organizacije. Takve intervencije izgrađuju kolektivnu dobrobiti i kolektivni posttraumatski rast. Nedavno se pojavio i pojam suradničke pozitivne psihologije koja istražuje mehanizme koji vode od prepoznavanja kolektivnih problema u krizi do održive dobrobiti. Ključni principi suradničke PP uključuju solidarnost, osnaživanje i timski rad.

Ključne riječi: dobrobit, kriza, pozitivna psihologija, pozitivne intervencije, posttraumatski rast

Majda Rijavec je psihologinja, profesorica emerita na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se područjem edukacijske i pozitivne psihologije. (Ko)autorica je 50 knjiga, 14 poglavlja u knjigama, 100 znanstvenih radova, te oko 400 znanstveno-popularnih i stručnih članaka. Održala je više od 200 pozvanih predavanja, seminara i radionica, te sudjelovala u brojnim radio i TV-emisijama.

Dobitnica je nagrade Hrvatskog psihološkog društva „Ramiro Bujas“ za dostignuća u popularizaciji psihologijske znanosti, Godišnje državne nagrade za znanost za popularizaciju i promidžbu znanosti u području društvenih znanosti, te nagrade „Zoran Bujas“ za psihologijsku knjigu godine.

Jedna je od osnivačica i predsjednica Hrvatske mreže pozitivne psihologije te predstavnica Hrvatske u Europskoj mreži pozitivne psihologije.