Najstarija hrvatska božićna popijevka

Bog se rodi v Vitliomi

Amalija Štuban, univ. mag. hist. et univ. bacc. mus. 

Bog se rodi v Vitliomi smatra se najstarijom poznatom hrvatskom pučkom božićnom popijevkom. Sam naziv Vitliomi (Betlehem) dolazi iz staroslavenskog jezika, što može upućivati na područje njenog nastanka. Sadržaj popijevke predstavlja pučku interpretaciju Isusovog rođenja prema Lukinom evanđelju te se vjerojatno pjevala na misi polnoćki ili božićnoj danjoj misi. Njezin tekst prvotno je zabilježen u glagoljaškom rukopisnom zborniku Pariškom kodeksu, koji se smatra najstarijom hrvatskom pjesmaricom, odnosno zbirkom crkvenog pjesništva na hrvatskom jeziku, vjerojatno nastalom 1380. Čuva se u Francuskoj nacionalnoj knjižnici u Parizu. Kodeks sadrži brevijar, misal i ritual, a na kraju izbirku od deset starohvatskih popijevki, koja se naziva Pariškom pjesmaricom. 

S obzirom na to da je kodeks bio priručna liturgijska knjiga namijenjena svećenicima, postavlja se pitanje izvođenja pučke popijevke Bog se rodi v Vitliomi u bogoslužju. U bogoslužju na staroslavenskom jeziku i rimskom obredu današnjih područja Istre, Hrvatskog primorja, Kvarnerskih otoka, Like i Dalmacije, glagoljaško pjevanje kao pučko pjevanje može podrazumijevati pjevanje pučkih popijevki u liturgiji, kao što je popijevka Bog se rodi v Vitliomi. No, ova se popijevka također pjevala izvan liturgije kao koleda te je kao takva sačuvana u tradicionalnoj korčulanskoj koledi iz Blata na Korčuli.

S druge strane, popijevka Bog se rodi v Vitliomi raširila se i na područje današnje sjeverne Hrvatske te je pritom mijenjala jezične osobine, prilagođavajući se dijalektu sredine u kojoj se našla. Na području Zagrebačke biskupije tradicionalni liturgijski obred poznat je pod terminom zagrebački obred, nazivom za rimski obred s mjesnim posebnostima srednjovjekovne Zagrebačke crkve. Zagrebački je obred podrazumijevao latinski jezik kao službeni liturgijski jezik, a gregorijansko pjevanje kao službeno liturgijsko pjevanje. Gregorijanske je napjeve isključivo izvodio kler kao sastavni dio bogoslužja.

Prema tome, pjevanje pučkih popijevki na narodnom jeziku u zagrebačkom obredu nije bilo dozvoljeno, no zasigurno su postojale iznimke. U liturgijskom kodeksu MR 133 s početka 14. stoljeća, misalu koji je nastao pod utjecajem liturgijske reforme zagrebačkog biskupa Augustina Kažotića (1303. – 1322.) koja je podrazumijevala redakciju liturgijskih knjiga, spominje se termin cantus diversi koji se odnosi na gregorijanski gradual za pučke popijevke. Navedeni bi izraz iz misala MR 133 mogao dokazivati da su se za vrijeme biskupa Kažotića u zagrebačkoj stolnici pjevale pučke popijevke, kao odraz pučkih pobožnosti, koje su nakon reforme mogle ući u bogoslužje. 

Bog se rodi v Vitliomi kao parafraza gregorijanskog korala Puer natus est nobis?
U gregorijanskom repertoaru ulazna pjesma za svetkovinu Božića bila je Puer natus est nobis. Tekst napjeva je preuzet iz knjige proroka Izaije (Iz 9,5). U prijevodu glasi:  

Dijete nam se rodilo,
sina dobismo;
na plećima mu je vlast.
Ime mu je:
Anđeo velikoga svijeta.

Važno je istaknuti kako su gregorijanski napjevi nastali iz liturgije i namijenjeni su izvođenju u liturgiji. Polazište nastanka je Božja riječ, a melodija napjeva je suobličena s liturgijskim tekstom.

Uspoređujući tekst popijevke Bog se rodi v Vitliomi, koji će se kasnije iznijeti, s latinskom antifonom Puer natus est nobis, izravne podudarnosti nisu primjetne. Međutim, oba su napjeva sadržajno namijenjena pjevanju na svetkovinu Božića. Budući da puk nije razumio latinski jezik, nije mogao sudjelovati u liturgijskom pjevanju, zbog čega su vjerojatno nastajale popijevke na narodnom jeziku kako bi puk mogao sudjelovati u bogoslužju.

Kontinuitet prisutnosti popijevke Bog se rodi v Vitliomi do 18. stoljeća

Rukopisni Pavlinski zbornik iz 1644. nastao je kao obredni priručnik zagrebačkog obreda. Između ostalog sadrži cantiones, pjesme na latinskom jeziku te crkvene popijevke na narodnom jeziku, odnosno na kajkavskom narječju. U Pavlinskom su zborniku sakupljene i prvi put zabilježene kajkavske popijevke s notnim zapisom, koje su odražavale živu tradiciju izvođačke prakse crkvenih popijevki na narodnom jeziku pjevanih u bogoslužju, među koje spada Bog se rodi vu Betleheme, kajkavska varijanta popijevke Bog se rodi v Vitliomi.

U Pavlinskom se zborniku također nalazi pjesma Puer natus in Betlehem u četiri različite tekstualne varijante. Iste se pjesme nalaze u zborniku s kajkavskim tekstom prevedene kao Dete se rodi vu Betleheme, Dete se rodi vu Betleheme vu tom lete te Dete se rodi vu Betleheme, komu se veseli Jeružalem. 

Svaka od navedene tri varijante kajkavske popijevke sadrži notni zapis, dakle tri različite melodije na koje se svaka pjesma može pjevati. Također je za popijevku Bog se rodi vu Betleheme naznačeno da se može pjevati na jednu od te tri melodije. 

Cithara octochorda, tiskani glazbeni zbornik gregorijanskih misa i napjeva te crkvenih i pučkih napjeva pisanih latinskim i kajkavskim tekstom, namijenjenih bogoslužju u zagrebačkoj katedrali, trećinu pjesama preuzima iz Pavlinskog zbornika te sadrži napjeve koji su se vjerojatno pjevali u zagrebačkom obredu, ali i izvan crkve u neliturgijskim događajima, gdje se posebno ističu božićne pjesme. U prva dva izdanja (1701. i 1723.) Cithara objavljuje pjesmu Puer natus est in Betlehem te kajkavsku popijevku Dete se rodi vu Betleheme, dok u trećem izdanju iz 1757. više nisu prisutne. Međutim, gregorijanski koral Puer natus est nobis nalazi se u sva tri izdanja. U trećem je izdanju melodija napjeva promijenjena, odnosno pojednostavljena na nekim mjestima. 

Crkvene pučke popijevke, iako u izvođenju u bogoslužju nisu bile ravnopravne s gregorijanskim napjevima ili polifonijom u katoličkoj liturgiji, bile su odraz pučke pobožnosti te želje puka za aktivnim sudjelovanjem u bogoslužju. Tek su Drugim Vatikanskim saborom oblici crkvenih pučkih popijevki službeno postali liturgijske pjesme te preuzele prvenstvo u izvođenju u liturgijskom slavlju.

Popijevka Bog se rodi v Vitliomi ne nalazi se u današnjoj službenoj hrvatskoj pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu. Njezina najbliža varijanta mogla bi biti popijevka Djetešce nam se rodilo, prilagođena standardnom hrvatskom jeziku, u pjesmarici pod brojem 829.