Održana četvrta teološka tribina "Unicath dijalozi"

U srijedu 25. ožujka 2026. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu održana je četvrta po redu teološka tribina u ciklusu Unicath dijalozi.
Nakon što ih je moderatorica dr.sc. Kristina Vujica predstavila, izlagači prof. dr. sc. Stjepan Kušar s Hrvatskog katoličkog sveučilišta i dr. sc. Pavel Gregorić s Instituta za filozofiju imali su petnaestominutno izlaganje na temu „Je li Bog (društveno) živ?“

Prof. Kušar je svoje izlaganje smjestio unutar kršćanske religiozne opcije i predstavio ga kao izraz specifičnog egzistencijalnog uvjerenja naglašavajući da vjera u Boga nije rezultat znanstvenog znanja ni filozofske spoznaje iako o obojem vodi računa. Istaknuo je da ljudi „računaju s Bogom“ na više razina te da je u tom smislu Bog nedvojbeno „društveno živ“. To se prepoznaje u njihovu govoru (naveo je i psovku kao negativan primjer govora, opisujući je kao „moćnu riječ nemoći“), u gestama (npr. znak križa ili klečanje) i postupcima u skladu s religioznim uvjerenjem (npr. skrbi za druge). Društvenu živost, odnosno vidljivost religioznosti, potvrđuju i sociološka istraživanja i popisi stanovništva, uključujući rezultate EVS-a za Hrvatsku. Koliko god je teško objektivirati i mjeriti intimna uvjerenja ljudi, ona se odražavaju u stavovima, riječima i postupcima, naglasio je Kušar. Dotaknuo se potom pitanja o Bogu kao „moralnom katalizatoru“ u društvu i istaknuo da religiju, u našem slučaju kršćanstvo, ne smijemo svesti na posredovateljicu morala u društvu; treba ju uzeti integralno kao onu koja otkriva čovjeku smisao života u tri dimenzije: posreduje značenja/smisao; orijentira postupanje; kultivira osjećajnost. Kušar ne dijeli mišljenje Dostojevskog da bi bez Boga sve bilo dozvoljeno, ali smatra da kroz moral pokazujemo tko nam je Bog. Naglasio je da stanje u društvu pokazuje efikasnost vjere u Boga. Na završetku izlaganja prof. Kušar je istaknuo kao veoma važno pitanje: „ Kako afirmirati kršćansku vjeru u društvu koje nije kršćansko?“ što, po njegovom mišljenju, nikada nije bila tako teška zadaća kao danas.

Dr. Gregorić je na početku svog izlaganja pojam društveno živog Boga usporedio s živošću ljudskih konstrukata koji mogu biti itekako društveno utjecajni a da u zbilji ne postoji ništa što im odgovara – od Homerovih bogova, preko astralnih upliva do pravnih i ekonomskih fikcija. Polazeći od činjenice da se oko 80% stanovništva izjašnjava katolicima, Gregorić smatra da pojam Boga u hrvatskom društvu nesumnjivo ima mjerljiv utjecaj. Istaknuo je i nekoliko trendova: Iako je deklarirana religioznost visoka, praksa je niska, posebice među mladima od 18 do 34 godine, gdje se primjećuje pad vjerske prakse i porast agnosticizma.

Dr. Gregorić se  kritički osvrnuo na društvene i pravne okvire. Hrvatska, po njegovom mišljenju, treba raditi na sekularizaciji. Izdvojio je više problematičnih elemenata: Vatikanski ugovori daju Crkvi povlašten položaj, što smatra suprotnim ustavnoj jednakosti, spajanje nacionalnog i vjerskog identiteta vidi problematičnim u pluralnom društvu. Također je naveo da povijesna zasluga Crkve ne može biti trajni politički kapital te je upozorio na instrumentalizaciju vjere u pitanjima poput vjeronauka, pobačaja i eutanazije. Pozvao se na Habermasa i istaknuo da moralne norme u pluralnim društvima moraju biti intersubjektivne, a ne religijski definirane. Naglasio je kako želi živjeti u neutralnoj državi koja osigurava slobodu vjere, ali i slobodu od vjere, zaključivši provokativnom tvrdnjom: „Bog u Hrvatskoj je malo previše živ.“ i pitanjem: „Je li to isti Bog koji je u vašim srcima?“

Nakon izlaganja, uslijedili su interventi dvojice sudionika, Luke Marasa, bogoslova Zagrebačke nadbiskupije i Filipa Krznara, učenika XV.gimnazije. Uslijedila je živa rasprava koja je otvorila niz pitanja o vjeri i vrijednostima, govoru i nutrini, sekularizaciji i sekularizmu, pravu i formalnosti, neutralnosti i opredjeljenju.

Unatoč suprotstavljenim početnim pozicijama (pozicija vjernika i pozicija nekoga tko ne vjeruje u postojanje nadnaravnih bića ), oba su sudionika prepoznala raskorak između deklarativne religioznosti i njezine stvarne primjene u životu pojedinca. Suglasje oko toga da trivijalizacija i folklorizacija religije zapravo ruše njezinu bit, sugerira da „društvena živost“ Boga ne ovisi o statistikama ili javnim manifestacijama, već o autentičnosti uvjerenja.

Autorica: Marija Đaković