Hrvatsko katoličko sveučilište dodijelilo počasni doktorat prof. dr. sc. Thomasu Schwartzu

Hrvatsko katoličko sveučilište svečano je u petak, 16. siječnja 2026., dodijelilo počasni doktorat prof. dr. sc. Thomasu Schwartzu, ravnatelju Zaklade Renovabis Njemačke biskupske konferencije, u znak priznanja za njegov izniman doprinos razvoju znanosti, društvene odgovornosti te dugogodišnje zalaganje za odgoj, obrazovanje i visoko školstvo, osobito u srednjoeuropskom i jugoistočnoeuropskom prostoru.

Svečani akademski čin održan je u nazočnosti brojnih crkvenih i društvenih uglednika, članova akademske zajednice te predstavnika javnog života. Među uzvanicima bili su mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački i izaslanik zagrebačkog nadbiskupa i velikog kancelara Sveučilišta mons. Dražena Kutleše, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, kao i više biskupa iz Hrvatske. Svečanosti su prisustvovali i predstavnici državnih institucija, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Hrvatske biskupske konferencije, Caritasa, redovničkih zajednica te brojni suradnici i prijatelji profesora Schwartza iz više europskih zemalja.

Na temelju odluke Senata Hrvatskog katoličkog sveučilišta od 14. listopada 2025., počasni doktorat profesoru Schwartzu uručio je rektor prof. dr. sc. Željko Tanjić. U prigodnoj laudaciji istaknuto je Schwartzovo akademsko, pastoralno i društveno djelovanje, kao i njegova ključna uloga u promicanju solidarnosti, socijalnog nauka Crkve i međunarodne suradnje katoličkih institucija.

Rektor Tanjić u svojem je govoru rekao: "Danas Hrvatsko katoličko sveučilište drugi put u svojih dvadeset godina postojanja, deset godina nakon dodjele prvoga počasnog doktorata uzoritom gospodinu kardinalu Gerhardu Ludwigu Mülleru, slavi akademski čin dodjele počasnoga doktorata prof. dr. sc. Thomasu Schwartzu, ravnatelju zaklade Renovabis Njemačke biskupske konferencije te prijatelju našega Sveučilišta i Hrvatske. Ovo radosno i zahvalno slavlje nije samo akademsko priznanje svećeniku, teologu, socijalnom etičaru, prijatelju našega Sveučilišta Thomasu Schwartzu, već također izraz i potvrda onih vrijednosti koje tvore naše Sveučilište, a koje naš novi počasni doktor svojom osobnošću, svećeničkim životom i služenjem, akademskom ozbiljnošću i crkvenom i društvenom zauzetošću svjedoči posebice u mjesnim Crkvama srednje i istočne Europe... U svom intervju koji je uoči Božića dao jednom uglednom katoličkom portalu u Hrvatskoj, prof. Schwartz je između ostalog rekao: »Naša je zadaća naviještati poruku Evanđelja tako da ona dopre do ljudi u njihovoj svakodnevnoj stvarnosti. To ne znači prilagodbu po svaku cijenu, već kreativnu i hrabru inkulturaciju vjere. Crkva mora ponuditi mjesta susreta, dijaloga i nade – posebno u vrijeme kada mnogi ljudi traže smisao i orijentaciju.” Hvala Ti, dragi Thomase, što to svjedočiš i što nas na to potičeš. Čestitam ti na ovom počasnom doktoratu, radostan i ponosan što ćeš i na ovaj način postati dijelom naše sveučilišne zajednice. Ad multos annos vivas!", zaključio je rektor.

Mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački u svojem je govoru istaknuo: "Danas u ovoj prigodi imam iznimno lijepo, jednostavno i radosno poslanje: sve vas pozdraviti, čestitati i zahvaliti profesoru Thomasu Schwartzu u ime našega zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i cijele Nadbiskupije, i podijeliti s vama nekoliko misli i dojmova. Danas živimo ljepotu dara; živimo iskustvo uistinu čudesnih Božjih putova koji su isprepleteni i u ovome su nam zajedništvu ponuđeni da ih zadivljeno razmatramo. Nadovezujući se na riječi veleučenoga gospodina Rektora i ja sam ovih dana povezivao vrijeme od prije više od trideset i pet godina našega studentskoga života u Rimu i današnju svečanost. Spominjem naše studentske dane u Rimu, ne zbog naše osobne povijesti, nego zbog toga što je sve to šire od naših života; jer traje i živi čak i onda kada se čini da tako nešto ostaje u prošlosti. Mi smo samo nastavili ono što su živjeli drugi i prenosili nama, a mi nešto od toga prenosimo novomu naraštaju. Želio bih da našim studentima i profesorima i to bude nadahnuće da danas izgrađujete što šire zajedništvo u našoj Europi i u svijetu, stječete osobna poznanstva, učite jezike i posebice pazite na smisao tih poveznica koje su protkane Kristom i kršćanskom kulturom brige za bližnje. To pridonosi razumijevanju, otvaranju putova i pronalaženju odgovora na pitanja kao i lijeka za bolesti u sadašnjosti. Danas ćemo čuti puno pohvala, isticanje uspjeha i dobrih djela. I treba biti tako, jer živimo od dobra. Istodobno znamo da naš cilj nije nikakva zemaljska hvala, nego plodovi Kristove ljubavi koja nas obuzima i potiče. Dragi Thomas, tvoj životni put očituje kako povezuješ orare, laborare et legere, čuvajući poniznost", zaključio je mons. Šaško.
 

U sklopu svečanosti prof. dr. sc. Thomas Schwartz održao je lectio magistralis pod naslovom „Staro vino zadržava dobar okus i u novim mjehovima“, u kojemu je istaknuo: "Velika mi je i osobita čast primiti ovo visoko akademsko priznanje na ovome mjestu i u ovome svečanom trenutku, u nazočnosti tako uglednih kolegica i kolega, poštovanih učitelja i dragih prijatelja. Počasni doktorat nikada nije tek retrospektivno priznanje za postignuća iz prošlosti; on je prije svega zadaća, poziv na nastavak djelovanja na različitim područjima u kojima smo aktivni te na stavljanje vlastitoga rada u službu općega dobra — a na ovome mjestu i na ovome sveučilištu, dopustite mi dodati: u službu Crkve. 

Odabir teme ovoga prigodnog govora, „Staro vino zadržava dobar okus i u novim mjehovima“, na prvi pogled može zvučati provokativno. Metafora potječe iz Svetoga pisma, točnije iz sinoptičkih evanđelja, gdje Isus upozorava da se novo vino ne ulijeva u stare, krhke mjehove, jer bi ih proces vrenja mogao rasprsnuti, pozivajući tako na radikalnu obnovu – na ulijevanje „novoga vina u nove mjehove“. Naslov ovoga izlaganja, međutim, namjerno preokreće to upozorenje. Time želim jasno istaknuti da „staro vino“ – koje ovdje poistovjećujem s bezvremenskim moralnim istinama socijalnog nauka Crkve – upravo kroz epohalne krize 21. stoljeća, odnosno kroz „nove mjehove“, ponovno može doći do izražaja u svojoj punoj kvaliteti. Višestruke krize suvremenoga svijeta čine samu srž socijalnoga nauka Crkve još nužnijom, dok njegov sadržaj postaje relevantnijim i razumljivijim. U potpunosti sam svjestan fragmentarnosti ovih razmišljanja te se svjesno izlažem nedovršenosti u korist intelektualnoga horizonta koji ona nastoje otvoriti... 

Usred sustavnih kriza suvremenoga svijeta, socijalni nauk Crkve pokazuje svoju odlučnost i intelektualni radikalizam. Njegovi vječni principi ne samo da ostaju primjenjivi, nego u mjehovima antropocena postaju jasniji i zahtjevniji nego ikad prije. 

„Staro vino“ nije pokvareno; ono je duboko i složeno. Njegova primjena na suvremenost pokazuje da:

1. Revolucija umjetne inteligencije zahtijeva digitalnu supsidijarnost koja štiti ljudsko autorstvo i slobodu mišljenja od tiranije algoritama i tehnokratske kontrole.

2. Ekološko i društveno preoblikovanje  transformation zahtijeva globalnu, međugeneracijsku solidarnost, koja se konkretno očituje u priznanju i otplati ekološkog duga te je čvrsto posvećena životu dostojnom naših unuka, bez rasta potrošnje.   

3. Svjetski poredak u krizi zahtijeva političku supsidijarnost koja omogućuje osnaživanje učinkovitih međunarodnih institucija s „pravim zubima” za zaštitu globalnog općeg dobra od dominacije neograničenih transnacionalnih tržišta i nasilnih neokolonijalnih imperijalizama.  

Analiza nas uči da krize klime, umjetne inteligencije i globalnog upravljanja predstavljaju različita lica istog neobuzdanog stava koji osobnu dobrobit stavlja iznad općega dobra. Više si ne možemo priuštiti moralno jadikovanje dok svijet gori. Moramo ponovno pronaći hrabrost za utopiju i vjerovati u političku stvaralačku snagu ljudskog duha.

Svoj govor završavam pozivom na praktičnu teologiju: stari mijehovi nacije, neograničenog tržišta i tehnološke oholosti odavno su puknuli. Na nama je ne samo da ih zakrpamo, nego da tkamo i oblikujemo nove, u uvjerenju da će staro vino pravednosti razviti svoj puni, snažni učinak i u posve neočekivanim, možda i novim oblicima. U tom smislu socijalni nauk Crkve potvrđuje se kao nezamjenjiv kompas za budućnost utemeljenu na solidarnosti i pravednosti prema našim unucima", zaključio je Schwartz.