Nedavno sam imao priliku sudjelovati na videokonferenciji koju je organizirala Međunarodna federacija katoličkih sveučilištâ, a kojoj pripada i naš HKS. Tema je bila katolički identitet, a predavanje je održao otac Robert Kisala – misionar, član Družbe božanske Riječi i rektor katoličkog sveučilišta Nanzan u Japanu.

o. Robert Kisala | izvor: https://bit.ly/3kxLv6U

Na početku predavanja istaknuo je kako je družba kojoj pripada u Japanu prisutna već od početka 20. st., točnije od 1907. Dok je primarni cilj Katoličke Crkve tijekom tog razdoblja bio pastoralna briga tzv. skrivenih kršćanâ (imajmo na umu da su kršćani u Japanu bili progonjeni tijekom više od 250 godina), ova se družba odlučila posvetiti i obrazovanju. Sveučilište Nanzan, koje ove godine slavi 75. obljetnicu svojega djelovanja, djelovalo je u početku kao škola stranih jezikâ, da bi se tijekom vremena razvili tako te danas zainteresiranim upisnicima nude mogućnost 18 preddiplomskih i 6 diplomskih studijâ na ukupno 8 fakultetâ. Već je prva sinoda Katoličke Crkve u Japanu 1890. dala osobiti naglasak obrazovanju, vidjevši ga kao mogućnost svojevrsne evangelizacije kulture (Pavao VI), obzirom da broj obraćenja (krštenja) nije bio velik. Na tom tragu djeluju i na sveučilištu Nanzan, pokušavajući kroz kršćanske vrijednosti i kulturu svjedočiti svoj identitet. Njihove su tri temeljne odrednice ljudsko dostojanstvo, raznolikost i dijalog.

Ljudsko dostojanstvo temeljna je odrednica za koju se na Nanzan sveučilištu zalažu, jer stoji i kao njegov slogan (moto): na latinskom Hominis dignitate. Ljudsko dostojanstvo putem visokog obrazovanja pokušavaju prezentirati oslanjajući se na smjernice dokumenta Kongregacije za katoličko obrazovanje iz 2013. g. (Podučavanje interkulturalnom dijalogu u katoličkim školama. Život u harmoniji za civilizaciju ljubavi), razvijajući koncepte kršćanskog pristupa realnosti, podupirući vrijednosti koje proizlaze iz katoličke vjere, naglašavajući važnost potrage za smislom, kao i suočavajući se s gorućim problemima današnjice – nejednakostima, siromaštvom, krštenjem ljudskih pravâ.  Na taj način djelatnici sveučilišta nastoje promovirati cjelovito ljudsko dostojanstvo – dostojanstvo osobe za koju kao katolici vjerujemo da je stvorena na sliku Božju te joj stoga ono neotuđivo pripada.

Uvodeći u predavanje, o. Kisala izložio je pripadajući kontekst japanskog društva i kulture u kojima kao sveučilište djeluju. Naime, uzevši u obzir da je udio katolikâ u Japanu manji od pola posto ukupnog broja stanovnikâ, postavlja se pitanje: kako živjeti katolički identitet u danim okolnostima? Kada se tomu pridodaju i daljnja dva izazova, naime opadanje broja nastavnika katoličke vjeroispovijesti koji djeluju na sveučilištu, kao i relativno mali udio katoličkih studenata, počinje se uviđati kompleksnost i zahtjevnost zadatka svjedočenja katoličke vjere.

 

Nanzan sveučilište | izvor: https://bit.ly/3CxTVSb

 

Sljedeća odrednica je raznolikost. Ona se prije svega očituje u međunarodnom karakteru sveučilišta (oko 5% studenata ne dolazi iz Japana). U ovom segmentu Nanzan sveučilište nastoji promovirati katolički identitet na način da pozitivno vrednuje različitostî koje na njemu sužive. Minimum od kojeg se kreće je tolerancija, tj. osiguravanje mogućnosti zajedničkog suživota ljudi koji ne dijele nužno isti set vrijednosti, te se i u mnogočemu drugom razlikuju. Sa sviješću kako nitko nije u potpunom posjedovanju istine, ali ju svatko ima priliku sve više otkrivati, ova tolerancija ima mogućnost razviti se i postati nešto više – upravo spomenuto pozitivno vrednovanje različitostî koje se na sveučilištu susreću.

Na ovom se mjestu priključuje i treća sastavnica njihovog pristupa svjedočenja katoličkog identiteta: dijalog, i to onaj shvaćen kao zajednička potraga za istinom.

Raznolikost na Nanzan sveučilištu | izvor: https://bit.ly/2XMWGjL

Kako bi uspješno mogli ostvariti zadatak evangelizacije kulture putem navedenih triju odrednica, djelatnici Nanzan sveučilišta čine ono što je u temelju njihovog poslanja: podučavaju – i profesore i studente – i to na dva različita načina.

Za studente su tako propisana 3 obavezna kolegija koje svatko od njih, bez obzira na vjersku pripadnost, ima odslušati tijekom svojeg obrazovanja na Nanzanu. Prvi kolegij daje uvod u studije o religijama. On je od velike važnosti, jer religije ne uživaju osobito visoko mišljenje u Japanu. Naime, tek nešto manje od jedne trećine stanovništva ispovijeda pripadnost nekoj od religija: one su viđene ili kao nešto beznačajno ili, još gore, kao nešto što je potencijalno vrlo opasno. Stoga ovaj kolegij pruža studentima mogućnost uočiti kako je religija od početaka čovječanstva pratila čovjeka, te kako je bitno barem ju dijelom razumjeti – ovaj puta zbog konteksta ne samo Japana, nego svijeta u kojem živimo, a u kojem religije i dalje igraju vrlo značajnu ulogu.

Osim uvoda u studij religijâ, studenti polaze i kolegije Uvod u kršćanstvo i Ljudsko dostojanstvo. U potonjem pokušavaju koncept ljudskog dostojanstva razvijen od strane kršćanstva uklopiti i primijeniti na različite sfere ljudskog djelovanja – pravosuđe, ekonomiju, ljudska pravâ.

Novi profesori polaze svoju edukaciju putem uvodnih radionica. Na njima se upoznaju s poviješću Nanzan sveučilišta i njegovim identitetom. Rektor je ovdje naveo svoje pozitivno iznenađenje suradnjom nastavnika, jer, ne samo da su početne reakcije bile redovito pozitivne (pokazivanje iskrenog zanimanja), nego se i kasniji angažman (ne bez entuzijazma) iskazan od strane novih nastavnika u promociji – katoličkog – identiteta sveučilišta pokazao većim od očekivanog! Osim putem uvodnih radionica za nove nastavnike, i na redovitim okupljanjima djelatnikâ sveučilišta nastoji se njegovati duh pripadnosti – one međusobne, ali i jednom projektu koji ih nadilazi, a u kojem svatko od sudionika može dati svoj obol. U zadnje je vrijeme naglasak koji je u japanskom društvu trenutno dosta pomaknut u korist obitelji naspram posla donekle otežao takve napore.

Kampus sveučilišta | izvor: https://bit.ly/3nVCYwK

U Japanu dakle, zemlji u kojoj su katolici zastupljeni s udjelom stanovništva manjim od 0.5%, Crkva ipak djeluje – živo i produktivno – svjedočeći svoj identitet i kroz služenje u obrazovanju. Iako nema velike sakramentalizacije stanovništva, utjecaj Crkve i njezin doprinos japanskom društvu i kulturi nije zanemariv. Katolici u Japanu nisu obeshrabreni, nego traže putove zajedništva. Jedno takvo – zajedničko – tlo našli su u ljudskom dostojanstvu, na kojem se žele susresti sa svojim kolegama, ulazeći s njima u dijalog i poštujući njihovu različitost

Što imamo od njih naučiti?

Kolika je potreba za evangelizacijom kulture u Hrvatskoj?

Iako je velik broj ljudi u Hrvatskoj kršten, jesu li naše društvo i kultura dovoljno „natopljeni“ evanđeljem?

Što po tom pitanju kao pripadnici dviju zajednica – vjerske i akademske – možemo konkretno učiniti?