U sklopu projekta Hrvatskog katoličkog sveučilišta „Porijeklo, strukture i percepcije društvenih elita hrvatskog srednjeg i ranog novog vijeka“, dana 14. svibnja 2016. godine organizirana je ekskurzija nastavnika i studenata Diplomskog studija povijesti HKS-a u Banovinu, pod vodstvom doc. dr. sc. Hrvoja Kekeza, dr. sc. Valentine Janković, Stipe Ledića, prof. i Tomislava Matića, mag. educ. hist. et phil. Prema prvotnom planu, trebali smo posjetiti srednjovjekovne utvrde u Hrvatskoj Kostajnici, Zrinu i Gvozdanskom. Nakon što smo stigli u Hrvatsku Kostajnicu, dočekala nas je ekipa iz Gradskog muzeja u Sisku, koja nam je bila od velike pomoći pri putovanju do teško dostupnih Zrina i Gvozdanskog. U Kostajnici smo posjetili utvrdu iz 15. stoljeća, sagrađenu na obalama Une radi obrane od osmanskih napada. Unatoč stalnoj kiši, raspoloženje je bilo izvrsno, a studenti su s velikim entuzijazmom istraživali zakutke utvrde i održali prethodno pripremljena izlaganja o povijesti tog mjesta. Bila je to najlakša etapa naše ekskurzije, budući da je kostajnička utvrda nekoliko metara od ceste, u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom. Nažalost, nismo imali vremena za ćevape, što je znatno ražalostilo mnoge od nas, posebno profesora Ledića! Planinskim cestama zaputili smo se u Zrin, drevno sijelo knezova Zrinskih. Cesta nas je dovela do podnožja gore na kojoj se nalaze ostaci utvrde. Nakon strmog uspona, bili smo nagrađeni prekrasnim pogledom, a na časak se čak i ukazalo sunce! Studenti koji su imali zadatak izložiti povijest zrinske utvrde održali su svoja izlaganja, s nadopunama profesora Kekeza, koji je budno pazio da ne kasnimo s rasporedom. Razgledali smo i ostatke obližnjeg franjevačkog samostana, zadužbine knezova Zrinskih sagrađene početkom 15. stoljeća. To prekrasno zdanje nalazi se usred šume, te smo bili zadivljeni kada smo odjednom izbili pred njega. Osjećali smo se kao da smo se našli u nekom drugom vremenu. Ipak, nije bilo vremena za pjesnička promišljanja – nakon kratke znanstvene analize mjesta, profesor Kekez uputio nas je prema vozilima, kojima smo krenuli prema našoj posljednjoj destinaciji – Gvozdanskom. Uspon do njega bio bi još teži i duži nego do Zrina. Međutim, već smo na početku bili spriječeni. Uslijed obilnih kiša, nabujao je potok podno Gvozdanskog i odnio most kojim vodi put do utvrde. Nastojali smo ga prijeći na mnoge načine – bilo je prijedloga o skoku s motkom, plivanju i njihanju na lijani, ali smo zaključili da bi pametnije bilo priznati poraz i otići do neke druge srednjovjekovne utvrde, kojima Banovina doista obiluje. Pod vodstvom profesora Kekeza, stigli smo do Hrvatskog Čuntića, gdje se nalazi kula iz 16. stoljeća, sagrađena kao opservacijska točka na granici s Osmanskim Carstvom. Iako nas je lokalno stanovništvo plašilo legendama o strašnom zmaju koji živi podno kule, hrabro smo se uspeli kroz mokru travu i raskvašenu zemlju do vrhunca na kojem se nalazi kula. Umorni i mokri, ali sretni, napustili smo Baniju i vratili se u Zagreb – tko ispitima, tko nastavnim obavezama, ali bogatiji za prekrasno iskustvo i vrijedno znanje koje smo stekli obilaskom drevnih utvrda u gotovo pustom, ali poviješću prebogatom predjelu Republike Hrvatske.