U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Kako zamišljamo sve svete? Ako u tražilicu „ukucamo“ općinstvo svetih na nekome od jezikâ, ona će nam „izbaciti“ različite uzvišene svetačke slike. 

Isus Krist, ili još bolje, Presveto Trojstvo, bit će u središtu takvih prikaza, a oko Trojstva bit će poredani, obično po nekakvoj hijerarhiji, sveci. Najbliža i istaknuta bit će dakako Majka Božja, a uz nju će se tu naći sveti pape, biskupi, časne sestre i ostali vjerni narod.

Jedan pogled odozgo dakle: od Presvetog Trojstva pa sve do različitih svetih slojeva naroda Božjeg.

Možemo li na općinstvo svetih danas pokušati gledati odozdo?

Dajući se nadahnuti Isusovim blaženstvima, razmišljamo (još bolje, molimo) o blaženima koje smo znali u vlastitom životu: o ljudima koje smo poznavali a koje su životni izazovi ražalostili, tako te za svojega života među nama nisu uspijevali naći utjehe; o našim prijateljima koji su u nekoj stvari bili zakinuti, a kojima pravda nije stigla prikladno odgovoriti; o onima koji su bili čista srca i svoju ljubav nesebično razlijevali na druge; o onima koji su neumorno tražili, tj. gradili mir među zavađenima.

Oni su blaženi.

Zašto ne bih zamišljao da ih je po završetku njihovog života Gospodin primio u svoje zajedništvo i zajedništvo svih svetih? Da su u njemu napokon našli ispunjenje života?

Pogledavam tako na općinstvo svetih odozdo i u njemu vidim ljude koje sam poznavao, kao i one s kojima još uvijek dijelim svakodnevicu: ljude različite, ali u zajedništvu jedne s drugima i s Bogom čije kraljevstvo neumorno izgrađuju.