U ono vrijeme: Isus zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Među evanđelistima, Luka je onaj koji najviše pozornosti poklanja ženama. On Mariji, majci Isusovoj, daje više prostora nego to čine njegovi kolege, tako te je ona, umjesto Josipa, glavni lik u pripovijesti o Isusovom rođenju. Luka osobitu pažnju pridaje i bogatim ženama. Jedna od njih je i žena Herodovog upravitelja Huze – Ivana – koja se spominje u današnjem evanđelju. Pa ipak, ponekad mu žene znaju biti i „prebogate“, a možda i previše poduzetne. Tako dok je kod Ivana Marta ona koja ispovijeda vjeru u Mesiju („Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!“ (11,27)), a što kod drugih evanđelista čini Petar, Luka ju podređuje njezinoj sestri Mariji. Tako Lukin odnos prema ženama ipak ima i svoju drugu stranu – on zna podosta „crkveno“ pisati, što će reći da žene, umjesto da stoje ravnopravno uz muškarce kao Isusove učenice, njima (Isusu i dvanaestorici) poslužuju: „One su im posluživale od svojih dobara“ (8,3). A znamo da su u ranoj Crkvi žene ne samo posluživale, nego i poučavale – primjer pronalazimo u bračnom paru Priscili i Akvili koji podučavaju učenog Židova Apolona koji propovijeda u sinagogi: „Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji.“ (Dj 18,26)

Kakve žene susrećemo danas u evanđelju?

Marija Magdalena, točnije, Marija iz Magdale, najvjernija je Isusova učenica. Dok Marija, Isusova majka, prema njegovom djelovanju ima podijeljene osjećaje („Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore.“ (Mt 12,46)), Marija iz Magdale, žena koju je Isus izliječio i zacijelio, stubokom pristaje uz njegov put, slijedi ga – do u stopu – sve do križa. Ona je i prva koja svjedoči Isusovom ustajanju od mrtvih – ona je apostola apostolâ, kako to donosi već sv. Toma Akvinski. Tijekom povijesti Mariji iz Magdale činile su se nepravde – brkalo ju se s drugom Marijom, onom iz Betanije, kao i s grešnicom koja je Isusu pomazala noge (žena iz jučerašnjeg evanđelja). Tako je lik Marije iz Magdale stajao za grešnicu (i to bludnicu), koja je, nakon što je Isus iz nje izagnao đavole, postala pokajnica. Kako bilo, u zadnje vrijeme te su nepravilnosti ispravljene. Još i više, Mariju iz Magdale, Isusovu pratiteljicu, najvjerniju učenicu i apostolu apostolâ danas, umjesto na razini spomendana, slavimo na razini blagdana. Ona nam stoji kao uzor ustrajne vjere i ljubavi u nasljedovanju Gospodina Isusa.

Ivana je, kao što je već spomenuto, bila bogata žena, s dvora, supruga Herodovog upravitelja Huze. Nije međutim oskudijevala ni unutarnjim bogatstvom: jamačno je bilo potrebno puno snage i hrabrosti da se s takvog naslova otisne na put nasljedovanja Isusa. Napustiti dotadašnji položaj, dapače, stati na, do tog prijelomnog trenutka njezinog života, protivničku – Isusovu – stranu, još i više, slijediti sada njega i njegov put, značajan je podvig. Ivana je, zajedno s Marijom iz Magdale i Marijom Jakovljevom, jedna od žena koje u Lukinom evanđelju, vrativši se izjutra s praznoga groba, učenicima navješćuju da Isus živi: „I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu“ (24,10-11).

Pokušajmo im mi danas vjerovati, ne proglašavajući riječi žena tlapnjom. I hajdemo onda zajedno, kao žene i muškarci, posluživati Isusu (a to će reći braći ljudima) na putu ostvarivanja njegovog kraljevstva.