Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel — što znači: S nama Bog!

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

 

Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu.

Josip je čovjek koji je u stanju sanjati: maštati, zamišljati, žudjeti.

Ali je ujedno i čovjek koji dopušta da mu se u snu i progovori.

I da ga ono što mu u snu dođe odvede onamo…

… kamo nije ni sanjao da ima doći.

 

Kako je sa mnom?

Umijem li sanjati?

Imam li svoje snove?

Znam li koji su?

A bih li bio kadar podnijeti da se oni razbiju i da mi se poruči kako imam hoditi drugim putima?