U početku bijaše Riječ

i Riječ bijaše kod Boga

i Riječ bijaše Bog.

Ona bijaše u početku kod Boga.

Sve postade po njoj

i bez nje ne postade ništa.

Svemu što postade

u njoj bijaše život

i život bijaše ljudima svjetlo;

i svjetlo u tami svijetli

i tama ga ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga,

ime mu Ivan.

On dođe kao svjedok

da posvjedoči za Svjetlo

da svi vjeruju po njemu.

Ne bijaše on Svjetlo,

nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko

koje prosvjetljuje svakog čovjeka

dođe na svijet;

bijaše na svijetu

i svijet po njemu posta

i svijet ga ne upozna.

K svojima dođe

i njegovi ga ne primiše.

A onima koji ga primiše,

podade moć

da postanu djeca Božja:

onima koji vjeruju u njegovo ime,

koji su rođeni

ne od krvi,

ni od volje tjelesne,

ni od volje muževlje,

nego – od Boga.

I Riječ tijelom postade

i nastani se među nama

i vidjesmo slavu njegovu

– slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca–

pun milosti i istine.

Ivan svjedoči za njega. Viče:

»To je onaj o kojem rekoh:

koji za mnom dolazi, preda mnom je

jer bijaše prije mene!«

Doista, od punine njegove

svi mi primismo,

i to milost na milost.

Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju,

a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

Boga nitko nikada ne vidje:

Jedinorođenac — Bog —

koji je u krilu Očevu,

on ga obznani.

I riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Bog se utjelovio – postao je čovjekom! Isus Krist – Sin Božji – pravi je Bog i pravi čovjek. On se rađa kao dijete Isus. S nama je u svemu jednak osim u grijehu.

Isus živi našim ljudskim životom: rađa se, potreban je pažnje, odrasta u obitelji, igra se s drugom djecom, uči, raste, sazrijeva.

Bog nas dakle nije odlučio spasiti „izdaleka“, nekakvim „pritiskom na tipku“, već je postao jedan od nas kako bi s nama podijelio ljudsko iskustvo, kako njegova perspektiva više ne bi bila samo „nebeska“ (s nebesa promatra zemlju), nego i zemaljska: Isus korača ovim svijetom zajedno s nama.

Zapitajmo se: tko me dobro razumije? Tko me razumije onda kada sam u krizi, u problemu, pred izazovom?

Dobro me poznaje ona ili onaj tko je bio u istoj ili sličnoj situaciji u kojoj se ja sada nalazim. Ta prijateljica ili prijatelj dobro će razumjeti što me muči, a i znat će mi pomoći kako proći kroz sadašnju krizu.

Čak da mi i ne zna pomoći, takva će me osoba u najmanju ruku moći dobro (izbliza) razumjeti i sa mnom suosjećati.

Boga boli zlo i patnja koju uočava među ljudima. Zato odlučuje da jedan od Trojice – Sin – postane čovjekom, kako bi mogao s ljudima suosjećati i pomoći im. Bog postaje čovjekom kako bi nas izbavio od zla.

 

Na zaključku ove godine, u molitvi i mislima prolazim kroz događaje koji su ju obilježili. Promatram posebice one događaje u kojima mi je Bog bio osobito blizak: jer mi je pokazao da me razumije, da suosjeća sa mnom. Promatram događaje u kojima sam primijetio kako je Bog zahvatio u moj život i pomogao mi. 

I zahvalim mu. 

 

Hrvatsko katoličko sveučilište