U ono vrijeme: Ivan reče Isusu:

»Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«

»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«

»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«

Duccio, Isusov oproštajni govor (iz „Maestà); izvor: https://bit.ly/2W2gcbd

 

Ivan reče Isusu: Mi smo mu branili jer ne ide s nama.

    • Koliko često čujemo ili izgovorimo rečenicu poput ove.
      • „Moramo očuvati svoj položaj!“
      • „Oni ne smiju biti gdje i mi!“
      • „Što bi se dogodilo kada bismo im dopustili da budu tu?“
    • Suprotstavljajuće dijeljenje: s jedne strane mi, s druge oni.
    • Ivan je u strahu da će njegov (i ostalih učenika) povlašteni položaj biti ugrožen njihovim djelovanjem. 
    • A Isusu nisu na pameti položaji, nego djelovanja: svaki onaj koji djeluje na Isusov način – služeći drugima, oslobađajući ih, uvodeći ih u život – pa makar i ne bio pripadnik „odabrane skupine“, od Isusa je prihvaćen.

Kako se možemo vježbati u napuštanju suprotstavljajuće podjele mi – oni i ići prema stvarnosti koju papa Franjo naziva jednim sve većim „mi“?

    • Možda nam se sjetiti da smo svi djeca jednog te istog nebeskog Oca?
    • Možda nam se sjetiti da smo svi stanovnici jednog planeta kojeg nazivamo Zemljom?
    • Možda nam se – kao vjernicima – sjetiti da smo udovi jedne – katoličke – Crkve, po svem svijetu rasprostranjene?

Možemo danas, na 107. Svjetski dan selilaca i izbjeglica, izmoliti i ovu molitvu koju je za svoju poruku pripremio papa Franjo:

Sveti i ljubljeni Oče,

tvoj Sin nas je naučio

da na Nebu zavlada velika radost

kad se onaj koji je bio izgubljen

nađe,

kad se nekoga tko je bio isključen i odbačen

ponovno primi među nas

te taj “mi” postaje tako sve većim.

Udijeli, molimo te, svim Isusovim učenicima

i svim ljudima dobre volje

milost da vrše tvoju volju u svijetu.

Blagoslovi svaku gestu gostoprimstva i pomoći

kojom se svakog onog koji je u izgnanstvu

prima u “mi” zajednice i Crkve

da naša zemlja može postati

onakva kakvom si je Ti stvorio:

zajednički dom sve braće i sestara. Amen.

(izvor: https://bit.ly/3o4E7SY )