U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:

»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«

On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«

Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«

Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«

Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu…

Bit će dovoljno na ovome se zaustaviti. Tri stvari su u odnosu s Isusom ključne: njegov pogled, njegova ljubav i njegova riječ.

Isusov pogled prodire u dubinu osobe. Pogledom Isus spoznaje. Pogleda nas i zna nas. Iako bismo se možebitno zbog takvog prodora u prvi tren osjetili golima, razotkrivenima, dakle ranjivima, možemo biti na miru. Zašto?

Isus nas ne samo poznaje, nego i voli. Stalo mu je do nas. Želi nam dobro.

Njegova je riječ upućena iz pogleda punog ljubavi.

Kada to skontamo, lakše ćemo tu riječ čuti, primiti je kao dobronamjernu, i po njoj živjeti.

U protivnom, džaba nam sve.

Džaba se truditi slušati Isusove riječi i trsiti se živjeti po njima, a čovjeku ne vjerovati, u sebi misliti: „Nisam uvjeren da me voli! Ne želim da me gleda, neugodno mi je!“

Onda je bolje i ne poslušati, jer idem protiv sebe.

Stoga mi se uvijek vraćati na prvu sastavnicu odnosa s Isusom – na njegov pogled – i dati iskreni (bez pakiranja, celofana,…) odgovor na ovo pitanje: „Vjerujem li da je taj pogled pun ljubavi, da me Isus voli?“

Ako je odgovor DA: bujrum, samo naprijed.

Ako je odgovor NE: vratiti se na pogled.

Inače, džaba mi trud.