U ono vrijeme: Pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«

A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti.«

»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«

 

Alfonso Garcia, The Holy Spirit | izvor: https://bit.ly/3Al6Maj

 

Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.

„Velečasni, velečasni, znači ako opsujem Boga oprostit će mi se, a ako Duha Svetoga, onda ne?“

„Kakav je to grijeh protiv Duha Svetoga da ne bi nikada mogao biti oprošten?“

Umjesto da nas posljednje rečenice današnjeg evanđeoskog odlomka uvuku u jezu i prodube naše strahove (koje nažalost, još uvijek, u odnosu spram Boga tako i tako znamo imati), imaju nas one usmjeriti sasvim suprotnim pravcem, pače nas i utješiti!

Naime:

Bog oprašta.

Još i više: on uvijek ide prema nama opraštajući nam.

To znači da prvo dolazi njegovo oproštenje, a onda (eventualno) naše pokajanje.

Bog prvi želi da se pomirimo – s njim, sa zajednicom, sami sa sobom.

Što onda svo ovo prtljanje s hulom na Duha Svetoga znači?

Pohuliti na Duha Svetoga značilo bi ne željeti da mi se oprosti. Neoprostivo je samo odbijanje oprosta.

Zato i kažem da nam te rečenice imaju dati utjehu i potkrijepiti uvjerenje da je Bog onaj koji nam oprašta, koji uvijek ide prema nama opraštajući nam.

Još i više: one nas imaju otvoriti dinamici ne paničnog (skrupuloznog?) straha „hoću li uvrijediti Duha Svetoga“, već otvaranja njegovom blagom a moćnom djelovanju.

Duha Svetog primio sam na krštenju. Njegovih sedam darova na potvrdi. Imam dakle donositi plodove Duha! A u svemu tome dakako taj isti Duh želi surađivati sa mnom, ili bolje, poziva me da ja surađujem s njim, da mu se otvorim, eda bi me on obuzeo i vodio Božjim putima.

Stoga se hrabro i vedro otvaram mnogostrukim djelovanjima Duha Svetoga i pitam se: kamo me on danas vodi?

 

Villy Fyhn, Holy Spirit come to me (2007.) | izvor: https://bit.ly/3tK0UpP

 

Hrvatsko katoličko sveučilište