U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:

»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«

Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:

»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Master of Lourinhã, The Calling of the Sons of Zebedee | https://bit.ly/3va3tAh

 

U 8. poglavlju Markovog evanđelja apostol Petar ispovjedio je vjeru Isusu, rekavši: „Ti si Krist – Pomazanik!“ (Mk 8, 29). Odmah zatim slijedi Isusov navještaj vlastite mučke smrti. Isus je radikalno usmjeren prema Jeruzalemu, zna kamo ide i što mu se sprema.

A učenici svaki puta kada o tome imaju čuti, kao da prvi put čuju, kao da o tome nemaju pojma. Stoga njihova stremljenja stoje u suštoj suprotnosti prema Isusovom predanju u ljubavi. Tako Jakov i Ivan danas bezočno traže Isusa da sjednu uz njega, „jedan zdesna, a drugi slijeva“. U biblijskom mentalitetu, kada imamo tri osobe, ona koja se nalazi u sredini je prva po važnosti, a one koje stoje uz nju su na nižem položaju, a opet, bliske su joj, jer odmah su uz nju. Oni govore o foteljama (položajima, zasjesti na položaj), a Isusu o kaležu (tj. o predanju u ljubavi koje neće mimoići ni patnja – kao što uostalom nikoju ljubav koja je dostojna toga naziva patnja ne mimoilazi). Stoga im Isus i odvraća: „Ne znate što ištete“.

Ali nisu Jakov i Ivan jedini koji o tome nemaju blage veze. Ni ostali nemaju pojma – stoga se i ljute kada saznaju šta su ova dva pokušala iskemijati.

A Isusov je odgovor na njihove trzavice, proizašle iz toga što se identificiraju više s vlastodršcima i gospodarima nego s učenicima i slugama, u isti mah blag i poticajan: „Nije tako među vama!“ Isus i dalje vidi dobro u njima, kao i sav onaj potencijal kojeg tek imaju ostvariti. Vidi ne samo da stvari među njima ne moraju i ne trebaju (i za nadati se, neće) biti kao među onima koji gramzljivo žele steći vlast, nego ih podsjeća da tomu već sada nije tako! Kao da im govori: „Sjetite se, među vama se ne radi tako! Sjetite se kako mi činimo! Sjetite se zbog čega sam došao!“

Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

Koračajući zajedno s braćom za Isusom prema Jeruzalemu, opetovano si imam ponavljati tu tvrdnju – prvo da ju ne zaboravim, potom da ju usvojim, i naposljetku – da svojim životom izričem istu stvar kao ta tvrdnja, da mi njen sadržaj uđe u kosti. Putem ću primijetiti da u meni i dalje postoji gramzljivost, težnja da se nadmem nad subrata, ljubomora kada to nekome drugome uspije umjesto mene! I sve dok to imam uvijek iznova primjećivati, istodobno mi se prisjećati da već sada među nama i nije tako: da smo ne samo pozvani, nego – da već služimo jedni drugima.

Stoga ponavljam u sebi ovu tvrdnju i molim Gospodina milost da ona postane i moja istina:

Nisam tu da budem služen, nego da služim i dam svoj život.